|
|
PKB je angažovalo
privatnike da im sa svojom mehanizacijom ubrzano
pokupe pšenicu sa polja jer se očekuju
kiše, a njihova je zastarela mehanizacija već
odavno na deponijama.
Ako se ikada bude promenila vlast saznaćemo
koliko je bahato i kojim to partijskim kolegama,
kumovima i burazerima ovo zadovoljstvo plaćeno.
U međuvremenu su na
poljima kod Čente privatnici samostalno pokosili,
čitaj ukrali, letinu sa 200 hektara zemlje. To
je još na sudu, ali je nedavno na 100 000 dinara
sudskih troškova osuđena žena čije su mačke
srale u komšijsku avliju. Žena se bavi
krpljenjem tepiha i ne zarađuje ni 10 000
mesečno, ali joj je žalba odbijena.
Šta je sud radio za
tolike pare tj za skoro 1000 evra? Zakazao i
otkazao nekoliko ročišta? Pogledao fotke mačijih
govana u komšijinoj avliji i odbio žalbu? Za
tolike pare ja bih počistila i mačija govna po
avliji i pravna govna po sudu i pročitala ne
žalbu, nego cela Tolstojeva dela, a ne bih
odbila ni Nušića! I postavila bih logično
pitanje, kako su uopšte kenjale mačke toliko
siromašne žene, odnosno šta one uopšte jedu i
shodno tome proizvode li inkriminisanu materiju
u komšijsku avliju!?
Pre izvesnog vremena
brujalo je stalno na svim frekvencijama i
ekranima kako je kontrolom robnih rezervi, koja
je evo sada prvi put otkad je “Rasime, spasi me”
postao ministar i za tu oblast, odrađena direkt
po silosima, a ne samo po papirima, pa je tako
otkriveno da su pokradene na hiljade tona robnih
rezervi... (Sreća što nije bilo rata, a
zamislite da je Nata saznala da je ovaj put
mogao da nas pobedi, a ne da se izbruka ko
prošli put!?)
I ovo će poričekati na
sudu jer je bitnije gde kenjaju mace.
Nismo živi bili od
srama i blama što je neko pokrao testove za
završni maturski ispit srednjoškolaca diljem
Srbije. Ispit pred kojim su su se danima
stresirali đaci i roditelji, dok je dotičnu
streščinu uredno podpirivala televizija. To samo
u Srbiji može da se desi, ma nismo mi dorasli
Svetskom sistemnu obrazovanje, kukali su svi.
Maznuli testove koji su bili po sefovima i koje
je čuvala policija, pa prodavali po 10 somića.
Neka je tv voditeljka uporno htela da od toga
napravi utisak nedelje ali se gledaoci nisu dali
navući na navodni skandal decenije.Sa svih
ekrana je javljano citiram:
“
Da je
državna komisija ušla u posed jednog
fotokopiranog testa i sada ima dokaze...”
Pisac ove vesti, nadajmo se, ne bi prošao test
iz materinjeg jezika
jer
fotokopirani test sigurno nema nikakav posed u
koji bi mogla ući čitava prosvetna komisija!
To ipak su državni službenici. Debeljuškasti...
A što se tiče
“osavremenjavanja” odnosno što bi rekao Orhan
Pamuk
vesternizacije
našeg obrazovanja, sećam se kad bijah u trećem
gimnazije, što beše 1968 - 69
šk.g.
da sam se družila sa nekolicinom studenata iz
Sudana koji su nam pričali, oduševljeni našim
tadašnjim školstvom, kako su kod njih u Sudanu
engleski kolonijalisti bili uveli ponižavajući
sistem gde naoružana policija dovozi maturske
zadatke. Govorili su: “Oteli su nam i pokrali
celu zemlju a sada čak i našu decu tretiraju kao
lopove!” Dakle ispada da mi napredujemo
prosvetnim i prosvetljenim putem kojim je Sudan
išao još pre pola veka. I stigao do Darfura!? Ne
daj Bože, ako možeš! Da nam ovde deponuju pola
veka prevaziđene sisteme koji vode u gladni
Dafur!
Za Vidovdan, mamin
84-ti rođendan, Srbija je dobila datum kada će,
ako i dalje bude poslušna, otpočeti pregovore sa
EU. 1.srpnja tj. tri dana kasnije Hrvatska je
ušla u EU. Mama je dobila dvojno srpsko
državljanstvo nakon 22 g otkad je iz Hrvatske
izbegla u Beograd. Sad ima dva državljanstva
koja jedva pokrivaju trećinu onoga sa kojim se
rodila. Srbija izvozi mlade u Svet a skuplja
starce iz tzv regiona.
Svi su čestitali bivšoj
braći ulazak u EU, naši su funkcioneri radno
doručkovali u Zagrebu. Niko ne priča zašto baš
doručak, valjda da se bolje vidi šta je u
tanjiru. EU je na svojoj internet čestitki
istakla Ustaški grb ali se ubrzo jako izvinila i
ispravila. Ustaška šahovnica je počinjala sa
belim poljem a ova nova počinje sa crvenim i
odozgo ima krunu. Republičku. Nebitno što u
vreme ustaša nije bilo interneta pa ni
kompjutera, pa otkud je onda onda tu slučajno
ostao ustaški grb?!
Sutradan se na graničnom prelazu
kod Batrovaca čekalo više od 12 sati, kolona od
8 kilometara, za ulazak u bratsku Hrvatsku i
veseliju Uniju... navodno im pao neki
kompjuterski sistem ili se prave važni... Zatim
naša televizija obaveštava Turke i Bugare u
koloni dugoj već 20 km da idu na neki
alternativni prelaz. Kad bi Turčin ili Bugarin
bio uhvaćen da u vožnji kamiončine gleda RTS,
bio bi devizno kažnjen. Kao u Cara Trajana,
televizija viče u rupu gde nije onaj koga se
vest iole tiče. Mogli bismo stranim šoferima da
prodajemo plastične noše, zasraće nam i zapišati
njive od kojih naši ljudi žive! Il nek se bogati
toy-toy čiju su smrdljivu kabinu onomad
postavili na početku Knez Mihajlove usred centra
grada 100 metara od pravog javnog WC-a!? Kao što
su terenski mamograf kupljen za udaljene planine
postavili nasred Trga Nikole Pašića a terenski
autobus za davaoce krvi, takođe namenjen za
putovanja do “destinacija” stoji već godinama na
Trgu republike! Samo se republika ljuja pod
naletom monarhističkih živih i posmrtnih
ostataka... Deponija Srbija...
Zelene površine
gradskih naselja Beograda čiste se prosečno dva
puta godišnje, kad se kosi trava. Tada se seno
pomeša sa plastičnim kesama i flašama i sve
skupa završi na deponiji, mada bi stoka u PKB
ili okolnim selima, rado pojela seno, samo ne bi
flaše. Ove kosidbe su modernizovane pa više
nemamo prave kosce koji kose u tišini a jedino
što čuješ je povremeno oštrenje kosa. Sada to
rade nespretni radnici Zelenila sa motornim
kosilicama koje prave buku, troše gorivo, smrde
za sve pare, i stalno se kvare pošto ih silom
guraju uzbrdo i nizbrdo i naguravaju na flaše po
travi. Nema veze što je samo Novobeogradska
ravnica pogodna za mašinsku kosidbu, kosilicama
se kose i brdoviti delovi Karaburme, Mirijeva,
Zvezdare, Jerkovića... Posebna su priča glupe
preglasne duvaljke navodno za lišće kojima su
zamenjene tihe grabulje. Ove uduvače lišća čuje
celo naselje u ranu zoru kad počnu buku, a u 10
kad bespovratno odu na pauzu, košava će da
razduva sve ono lišće i kese koje su oni bučno
naduvali na gomile da ih neko drugi za par
godina pokupi... Sve smo ove fine mašine kupili
za debele kredite po belome svetu i u njih se
ugradio onaj ko je tada bio na vlasti, a plaćaće
ih naši unuci i praunuci. Kao što će se u skroz
prevaziđeni metro, koji služi samo tome da se
sirotinja satera pod zemlju da bi se tajkuni
šepurili po ulicama sa svojim sve debljim i sve
većim džipovima, takođe ugraditi vladajuće
strukture a plaćaće ga daleki potomci. Mada je
to što treba da izgradimo i kupimo već danas
zastarelo i bajato.
Pre desetak godina
postavljeni su mrežasti kontejneri za plastiku,
pa su za par godina nestali sa ulica. Zvala sam
studio B pitajući šta se dešava jer se u
Beogradu baca najmanje 2 miliona plastičnih boca
na dan. Pitala me mudra novinarka koliko mi je
vremena trebalo da se naviknem na sortiranje
đubreta i zar ne znam da je uhapšen direktor
Gradske čistoće?! Nisam znala. To je bilo pre
par godina, kontejnera za plastiku jos uvek nema.
Sad se priča o nekim reciklažnim ostrvima koje
ćemo opet uvesti za debelu lovudžu na račun
praunuka. Bahato! Takva ostrva npr u Hrvatskoj
stoje kao besposlena rugla dok narod vraća
plastične faše u prodavnice za po 5 lipa komad.
Naravno samo hrvatske boce da im Bosanci ne
navale da unovče svoje đubre. Dok nađemo
političare koji će prestati da se ugrađuju u
glupi uvoz Srbija će cela biti deponija!
|