DEPONIJA SRBIJA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

          PKB je angažovalo privatnike da im sa svojom mehanizacijom ubrzano pokupe pšenicu sa polja jer se očekuju kiše, a njihova je zastarela mehanizacija već odavno na deponijama. Ako se ikada bude promenila vlast saznaćemo koliko je bahato i kojim to partijskim kolegama, kumovima i burazerima ovo zadovoljstvo plaćeno.

          U međuvremenu su na poljima kod Čente privatnici samostalno pokosili, čitaj ukrali, letinu sa 200 hektara zemlje. To je još na sudu, ali je nedavno na 100 000 dinara sudskih troškova osuđena žena čije su mačke srale u komšijsku avliju. Žena se bavi krpljenjem tepiha i ne zarađuje ni 10 000 mesečno, ali joj je žalba odbijena.

          Šta je sud radio za tolike pare tj za skoro 1000 evra? Zakazao i otkazao nekoliko ročišta? Pogledao fotke mačijih govana u komšijinoj avliji i odbio žalbu? Za tolike pare ja bih počistila i mačija govna po avliji i pravna govna po sudu i pročitala ne žalbu, nego cela Tolstojeva dela, a ne bih odbila ni Nušića! I postavila bih logično pitanje, kako su uopšte kenjale mačke toliko siromašne žene, odnosno šta one uopšte jedu i shodno tome proizvode li inkriminisanu materiju u komšijsku avliju!?

          Pre izvesnog vremena brujalo je stalno na svim frekvencijama i ekranima kako je kontrolom robnih rezervi, koja je evo sada prvi put otkad je “Rasime, spasi me” postao ministar i za tu oblast, odrađena direkt po silosima, a ne samo po papirima, pa je tako otkriveno da su pokradene na hiljade tona robnih rezervi... (Sreća što nije bilo rata, a zamislite da je Nata saznala da je ovaj put mogao da nas pobedi, a ne da se izbruka ko prošli put!?)

          I ovo će poričekati na sudu jer je bitnije gde kenjaju mace.

          Nismo živi bili od srama i blama što je neko pokrao testove za završni maturski ispit srednjoškolaca diljem Srbije. Ispit pred kojim su su se danima stresirali đaci i roditelji, dok je dotičnu streščinu uredno podpirivala televizija. To samo u Srbiji može da se desi, ma nismo mi dorasli Svetskom sistemnu obrazovanje, kukali su svi. Maznuli testove koji su bili po sefovima i koje je čuvala policija, pa prodavali po 10 somića. Neka je tv voditeljka uporno htela da od toga napravi utisak nedelje ali se gledaoci nisu dali navući na navodni skandal decenije.Sa svih ekrana je javljano citiram: Da je državna komisija ušla u posed jednog fotokopiranog testa i sada ima dokaze...” Pisac ove vesti, nadajmo se, ne bi prošao test iz materinjeg jezika jer fotokopirani test sigurno nema nikakav posed u koji bi mogla ući čitava prosvetna komisija! To ipak su državni službenici. Debeljuškasti...

          A što se tiče “osavremenjavanja” odnosno što bi rekao Orhan Pamuk vesternizacije našeg obrazovanja, sećam se kad bijah u trećem gimnazije, što beše 1968 - 69 šk.g. da sam se družila sa nekolicinom studenata iz Sudana koji su nam pričali, oduševljeni našim tadašnjim školstvom, kako su kod njih u Sudanu engleski kolonijalisti bili uveli ponižavajući sistem gde naoružana policija dovozi maturske zadatke. Govorili su: “Oteli su nam i pokrali celu zemlju a sada čak i našu decu tretiraju kao lopove!” Dakle ispada da mi napredujemo prosvetnim i prosvetljenim putem kojim je Sudan išao još pre pola veka. I stigao do Darfura!? Ne daj Bože, ako možeš! Da nam ovde deponuju pola veka prevaziđene sisteme koji vode u gladni Dafur!

          Za Vidovdan, mamin 84-ti rođendan, Srbija je dobila datum kada će, ako i dalje bude poslušna, otpočeti pregovore sa EU. 1.srpnja tj. tri dana kasnije Hrvatska je ušla u EU. Mama je dobila dvojno srpsko državljanstvo nakon 22 g otkad je iz Hrvatske  izbegla u Beograd. Sad ima dva državljanstva koja jedva pokrivaju trećinu onoga sa kojim se rodila. Srbija izvozi mlade u Svet a skuplja starce iz tzv regiona.

          Svi su čestitali bivšoj braći ulazak u EU, naši su funkcioneri radno doručkovali u Zagrebu. Niko ne priča zašto baš doručak, valjda da se bolje vidi šta je u tanjiru. EU je na svojoj internet čestitki istakla Ustaški grb ali se ubrzo jako izvinila i ispravila. Ustaška šahovnica je počinjala sa belim poljem a ova nova počinje sa crvenim i odozgo ima krunu. Republičku. Nebitno što u vreme ustaša nije bilo interneta pa ni kompjutera, pa otkud je onda onda tu slučajno ostao ustaški grb?!

Sutradan se na graničnom prelazu kod Batrovaca čekalo više od 12 sati, kolona od 8 kilometara, za ulazak u bratsku Hrvatsku i veseliju Uniju... navodno im pao neki kompjuterski sistem ili se prave važni... Zatim naša televizija obaveštava Turke i Bugare u koloni dugoj već 20 km da idu na neki alternativni prelaz. Kad bi Turčin ili Bugarin bio uhvaćen da u vožnji kamiončine gleda RTS, bio bi devizno kažnjen. Kao u Cara Trajana, televizija viče u rupu gde nije onaj koga se vest iole tiče. Mogli bismo stranim šoferima da prodajemo plastične noše, zasraće nam i zapišati njive od kojih naši ljudi žive! Il nek se bogati toy-toy čiju su smrdljivu kabinu onomad postavili na početku Knez Mihajlove usred centra grada 100 metara od pravog javnog WC-a!? Kao što su terenski mamograf kupljen za udaljene planine postavili nasred Trga Nikole Pašića a terenski autobus za davaoce krvi, takođe namenjen za putovanja do “destinacija” stoji već godinama na Trgu republike! Samo se republika ljuja pod naletom monarhističkih živih i posmrtnih ostataka... Deponija Srbija...

          Zelene površine gradskih naselja Beograda čiste se prosečno dva puta godišnje, kad se kosi trava. Tada se seno pomeša sa plastičnim kesama i flašama i sve skupa završi na deponiji, mada bi stoka u PKB ili okolnim selima, rado pojela seno, samo ne bi flaše. Ove kosidbe su modernizovane pa više nemamo prave kosce koji kose u tišini a jedino što čuješ je povremeno oštrenje kosa. Sada to rade nespretni radnici Zelenila sa motornim kosilicama koje prave buku, troše gorivo, smrde za sve pare, i stalno se kvare pošto ih silom guraju uzbrdo i nizbrdo i naguravaju na flaše po travi. Nema veze što je samo Novobeogradska ravnica pogodna za mašinsku kosidbu, kosilicama se kose i brdoviti delovi Karaburme, Mirijeva, Zvezdare, Jerkovića... Posebna su priča glupe preglasne duvaljke navodno za lišće kojima su zamenjene tihe grabulje. Ove uduvače lišća čuje celo naselje u ranu zoru kad počnu buku, a u 10 kad bespovratno odu na pauzu, košava će da razduva sve ono lišće i kese koje su oni bučno naduvali na gomile da ih neko drugi za par godina pokupi... Sve smo ove fine mašine kupili za debele kredite po belome svetu i u njih se ugradio onaj ko je tada bio na vlasti, a plaćaće ih naši unuci i praunuci. Kao što će se u skroz prevaziđeni metro, koji služi samo tome da se sirotinja satera pod zemlju da bi se tajkuni šepurili po ulicama sa svojim sve debljim i sve većim džipovima, takođe ugraditi vladajuće strukture a plaćaće ga daleki potomci. Mada je to što treba da izgradimo i kupimo već danas zastarelo i bajato.

          Pre desetak godina postavljeni su mrežasti kontejneri za plastiku, pa su za par godina nestali sa ulica. Zvala sam studio B pitajući šta se dešava jer se u Beogradu baca najmanje 2 miliona plastičnih boca na dan. Pitala me mudra novinarka koliko mi je vremena trebalo da se naviknem na sortiranje đubreta i zar ne znam da je uhapšen direktor Gradske čistoće?! Nisam znala. To je bilo pre par godina, kontejnera za plastiku jos uvek nema. Sad se priča o nekim reciklažnim ostrvima koje ćemo opet uvesti za debelu lovudžu na račun praunuka. Bahato! Takva ostrva npr u Hrvatskoj stoje kao besposlena rugla dok narod vraća plastične faše u prodavnice za po 5 lipa komad. Naravno samo hrvatske boce da im Bosanci ne navale da unovče svoje đubre. Dok nađemo političare koji će prestati da se ugrađuju u glupi uvoz Srbija će cela biti deponija!

 

<<