U četvrtak se dogovorim sa
Natašom Hinić Isaković da idemo u nedelju na
celodnevnu skitnju po Fruškoj gori.
U petak se probudim sa natečenim
skočnim zglobovima! Oba, ali desni još deblji.
Zezaju oni meni još od letos, ali nikada u zoru,
nego se probudim koliko-toliko normalna, pa se
do uveče nakrofnaju. Neozbiljno je planirati
celodnevno pešačenje u takvom stanju i shvatim
da bih morala proveriti sa nadležnim lekarom jel'
to pametno. Ima u Ulici Džordža Vašingtona Kožno
venerična klinika, a u njenom prizemlju, nekako
obaška, Služba za lečenje periferne cirkulacije.
Noge su najperifernije jebiga, šta njih briga
što ja mrzim ulogu pacijenta!? Kožna ima obilat
sajt, gde uopšte nema te službe za periferiju
cirkulacije, kao da su oni zarazni a ne
veneričnjaci.
Imaju samo jedan telefon za
informacije na koji se niko ne javlja. Ili je
zauzet. Uobičajeno stanje više-manje. Zvali smo
puna dva sata, pa odustali i zaguglali. Tada se
na sajtu Grada Beograda stidljivo pojavi dotična
služba, bez telefona... ali ok, znači ipak još
postoji. Zapucam ja, pa šta bog da. Bog dao, šta
je imao i mogao. Iz odavno neopranog stepeništa
skrenem desno i uđem u ponekad opranu Službu.
Nema reda, nema tenzija, laganica, svi pristojni
i uljudni kao u XX veku. Primiše me odmah posle
dve već načete pacijentkinje. Sestra me pošalje
kod načelnice a načelnica odelenja me vrati
nazad kod seke, gde će doći zamnom, da me
pregleda. Usput je bila svratila u wc, čula sam.
Nisam čula da li je prala ruke, ali verujem.
Sigurno jeste.
- Morate na ultrazvuk. Mi ovde
naplaćujemo 1200 dinara, ali na gerontološkom je
besplatno. Mi moramo da naplatimo jer to kod nas
nije standardna usluga. Svuda je besplatno... (možda
jeste besplatno, ali se zakazuje za 3,4 meseca!)
- Gde je to gerontološko? (ona
kaže adresu, nemam pojma gde je, negde bogu iza
nogu. Kad mi reče gerontologija, sve mi se smrče!
GSB ide kud može, grad je preoran. Ne moš stići
ni kad znaš gde ideš, a baš da platim taxi tek
juče izaš'o iz blokada grada, ko zna koliko,
nisam rada! I gde je onda ušteda?)
Dr me opet preseli na treći ležaj
da mi uradi taj ultrazvuk.
Izmaza me onim gelom, kaže
unutrašnje vene, nije tromboza, ali:
- Morate da nosite
čarape! Evo ovde vam je adresa, prave se po meri
(dade mi reklamni flaer)! Jesu skupe, ali su
najbolje.
- Koliko skupe?
- 8 000. Imaju i
dokolenice od 4000, ali vama trebaju cele.
- Jesu li to hulahopke?
- Nisu. Postoje i
hulahopke, ali one su 12 000. Vama trebaju ove
do prepona. Iznad vam je sve u redu. (kako zna
da je okej, kad nije ni gledala iznad prepona?)
Sa čarapama ste zdrava žena!
- Ako mi kažete da nosim
još i haltere, odoh pod tramvaj.
- Haha, tramvaji ne voze
već mesecima, renovira se ulica. Imaju vam te
čarape svoju elastičnu traku i odlično stoje...
- A recite mi mogu li ja
sa ovakvim zglobovima na Frušku goru u
celodnevnu šetnju?
- Naravno! Sa čarapama
ste zdrava žena! Ali bez njih, ne!
Uh. Poručuju se, i čekaš da ti
naprave, znači ćorak od izleta, bar ovog vikenda.
Prepisa mi još neku kremicu, gelić za mazanje i
neke tabletice za cuganje.
- Jel sad moram još kod moje
lekarke po recepte?
- Ne, ne. Sve ovo morate da
kupite. Tretira se kao kozmetika, mene je
sramota da to govorim pacijentima, ali
osiguranje vam ne priznaje suplemente...
Suplement je ono gde piše da „pomaže“
a ne da „leči“. Jeste skupo, ali bar ništa ne
garantuje. Doooobro. Tablete ispadoše dva somića,
kremice još soma i po, a sa ultrazvukom i
participacijom 5 somića! Sa hulahopkama, jer ne
podnosim lastiše u preponama, biće bar 17 000, a
na izlet ću moći da idem kad na vrbi zasvrbi!
Pre izlaska upitam švecu gde im
je toalet. Kaže na prvom spratu desno? Imaju oni
klonju, (ko što imaju i telefon sa koga se seja
nije skidala sve vreme) ali pacijenti neka se
penju!!! Jel'te? Znači mogu gore na veneričnoj
da fasujem neku gonoreju, pa da se zaposlim u
gerontološkom kupleraju i zaradim lovu za
penzionersku kozmetiku? Ili da trpim do kuće?
Znam ja da su u EU, kamo stremimo,
čarapice od 105 evrića šala-komika ali u Srbiji
su puka egzotika, pa se pitam imal' kaka banka
naopaka koja daje kredite za kozmetičke
hupahopke za penzionerke? Sa nekom prihvatljivom
kamaticom od 30% na sat. Nisam nikad dizala
kredu pa daj da... pre nego što se povučem u
neki podnošljiviji pakao...
Otok se posle prvog mazanja još
iste večeri, do jutra prilično povukao i
oduševio me, mada su noge počele da bole. Prvu
tabletu popila sam ujutro u 6. a oko 9. sati sam
prokrvarila. Pošto je iznad prepona, gde nije ni
gledala, sve bilo u redu... Al' je fina medecina!
Da sam znala da je ovo starenje
ovako zajebano, ne bih ni počinjala! |