<<

 

 

Ljubivoje Ršumović
Kuća sa okućnicom
Izdavač: Laguna
Beograd, 2011. i 2016.

 

 

Mala čitalačka prepiska: 

To: Mirjana Ojdanic
Subject: Bibliotekarka...

Juče sam svraćao u biblioteku da vratim pročitane knjige, i hop - eto ti one zgodne bibliotekarke koja me letos pogodi sa Jaretom u mleku. Popričamo malo neobavezno, na razne teme (kako zgodno, mala lokalna biblioteka, nema žive duše pa se moglo i ćakulati). Reko sad cu baš da je mučim da mi opet "gata". Priupitam je naivno za neku preporuku. Promeša ona neke karte (u svojoj glavi), i kaze: možda bi mogao da uzmeš ovo od Ršuma, nadam se da ti ne smeta što on slovi kao književnik za decu (ču smeta, mislim se, baš si našla pa zašla, pa ja obožavam dobru "dečju literaturu" čak ni ne pravim tu razliku u kategorijama). Ali ne brini, nastavi ona, ovo je knjiga baš za 7 do 77. Zbirka priča koju je posvetio svom rodnom kraju i detinjstvu, duhovita je, vrcava i mudra, mislim da će ti se dopasti. Ima samo jedna stvar, mnogima je problem bio jezik, koristi taj šumadijsko-čačanski dijalekat, i vrlo čudne izraze koji su mnogima nepoznati, ali to knjizi daje poseban ton. Ču da mi bude problem, pa moja majka i pola rodbine su iz Čačka, znam sve njihove jezičke finte, driblinge i duple pasove.  Znači ova cura me čita - ko knjigu! Pozdrav. P

 

Subject: RE: Bibliotekarka...

Ja mislim da ti treba da oženiš tu bibliotekarku! Ako ti je premlada, usvoji je. Ako ti je prestara, nek usvoji ona tebe. Super je ženska. Verujem da je knjiga odlična, slušala sam Ršumove priče “live” godinama. Jako volim njegov prebogati rečnik! Sve te reči ja znam ali ih se ne setim. Pesnici su senzibilniji za reči. Moraću da je nabavim, ali ja nisam član čak ni biblioteke... A nisam baš solventna da kupujem... uostalom, videću. Hvala za preporuku. Uživaj! Pozdrav. M

 

 Subject: RE: Bibliotekarka...drugi deo

Kupih, pročitah, oraspoloži me! Baš ti hvala što si me podsetio na ovu knjigu. Bila sam je nameračila pre par godina kad je Ršum pričao o njoj na mom televizoru, al me posle spopala neka nestašica love, pa višak dogodovština, pa manjak vremena i – zaboravih. Još dok smo radili zajedno u Buhi bila sam oduševljena njegovim jezikom i rečnikom i ponekad malo ljubomorna što ja nemam tako bogat rečnik. Sad, kad sam ovo čitala shvatih da znam taj jezik, tako se govorilo i u slavonskim-sremskim selima, uz sasvim neznatne razlike. Jako mi je zanimljivo da saznam kako tu, gde sam sto puta prošla a nisam sišla iz voza ni popela se u planinu, kako tu živi narod u onim tamo kućama i kućicama što se vide iz voza. Kako pasu one krave na onim kosinama, kako se ne skotrljaju? Ja npr. nikad nisam videla moju babu Sešu da spava. Ostajala sam kod nje po celo leto i ona nikad nije spavala. Retko sam je videla i da sedi a i to već kasnije kad je ostarela i nije imala posla oko životinja... Jako su mi zanimljivi ti životi sa prirodom i ti ljudi koji svašta znaju, grade kuće, potkivaju volove, leče ljude i kokoši. Takav je bio moj tata. Mi smo tako otuđeni. Meni moja mačka ne da da čitam. Dosadno joj je. A seoske mačke imaju žive ručkove! Sviđa mi se i kako je osmišljena knjiga. To je književnik. On osmisli celu knjigu. Piše baš knjigu, ne samo pesme ili priče. Ili romane. Ja npr pišem komedije, i one su kao takve odlične ili dobre, ali ne pišem knjige. Mogla bih neke složiti u knjige, a da ipak nisam književnik. Običan romanopisac takođe često nije književnik. Pesnik pogotovo. Pozdravi svoju bibliotekarku, pa javi kad ti još nešto preporuči. Istina je, ona tebe čita – kao knjigu. ( A zamisli da nekom kažeš: Čita te kao tabloid! Kakva bi to uvreda bila.)  Pozdravče. M

 

Subject: Bibliotekarka opet...

Ovo je svojevrsni nastavak epizode o Ršumu i bibliotekarki. Tog dana, kada sam se vratio iz biblioteke, ostavio sam pozajmljene četiri knjige u predsoblju. Ma nisam se pošteno ni izuo, oprao ruke i presvukao, kad ti one već nestale sa mesta gde sam ih spustio. Dobile noge. Pronađem ih u trpezariji, kod oca u krilu. Zapravo, tri su mu u krilu, a četvrtu drži u ruci - Ršumovu, i kaže, ja ću da čitam ovu! Već je stigao da pročita tekst na koricama, uvodnu Ršumovu reč o knjizi, čak i prvih par priča. Znači ne pita me da li može da je uzme, da je nisam kojim slučajem namenio sebi. On me samo obaveštava. Pa ima li to smisla?! Da rezimiramo, ja je doneo, ja se preznojio pokušavajući da nateram bibliotekarku da "prizna" dobru knjigu, a on će da je čita. Dobro, popustim, pa je prepustim. Knjigu. Da stvar bude "smešnija", tatu sam prošlog četvrtka vodio na operaciju katarakte (koju smo zakazali pre više od dve godine, ali to nije tema ove epizode), posle koje je uobičajeno da čovek u početku vidi zamućeno. Dizanje tereta se ne preporučuje, za čitanje doduše ne kažu ništa, kažem mu da proba (ako baš mora), ali polako, samo koliko mu prija. Prođe nekoliko dana, danas ulazim u kuću, on već ko zapeta puška čeka u predsoblju, vidim nestrpljiv da mi nešto saopšti. Zamisli, kaže, od jutros sam odjednom progledao!!! Ma sad bolje vidim na desno (operisano) oko nego na levo. Ne znam da li je mislio da je spao otok posle operacije i da se optika oka namestila sama od sebe, te sad jasnije vidi. Ili je progledao posle Ršumovih mudrih reči i pouka. Nisam pitao. Ali ću proveriti. Kada stignem na red da je pročitam. Ako i ja budem video bolje, onda nije do optike oka nego do Ršuma. Pozdrav. P.

 

From: P.R
Sent: Monday, February 12, 2018 5:55 PM
To: M.O.
Subject: Re: (ovaj mail mi se vraca dva puta kao neisporucen, da pokusam ono...treca sreca..)

I Vi i moj otac smazaste Ršuma za dan-dva. Vama bre čovek da da čokoladu od 300gr nestala bi do ručka. Pa gde se "riznica" tako čita?! Ja sam imao drugu taktiku, gustirao sam namerno po 30 - 40 strana dnevno, da mi duže traje. Većinu priča sam čitao po dva puta, prvi put prateći radnju, a drigi put samo osluškujući jezik. Knjiga je stvarno lepota živa. Slažem se sa svim što se rekli, naročito sa konstatacijom da Ljubivoje piše KNJIGU! Vrlo osmišljeno. Još u uvodu mi je bila jasna struktura knjige, šta je kuća a šta okućnica, dopala mi se i pre nego što sam počeo da je čitam.

 

Nego, druga stvar mi je zapala za oko. U uvodu stoji da je sonetni venac Kuća posvećen njegovim roditeljima i zavičaju i da se sastoji od dva katrena i dve tercine. Ali pominje i sonetni venac Braća koji je posvetio svojim sinovima i koji se razlikuje po jeziku i strukturi - ima tri katrena i dve tercine. Jasno je da sve pesme iz knjige po strukturi odgovaraju sonetu Kuća. A šta je sa drugim sonetnim vencem, da li to znači da možemo očekivati "nastavak" Kuće sa okućnicom?! Možda knjigu Braća i pobratimi...

 

Subject: RE: treca sreca

 Istina i za knjigu i za čokoladu! Mislim da smo tvoj ćale i ja generacijski bliži... Što se tiče sonetnog venca Braća, pretpostavljam da će to biti neka sledeća knjiga. I već se radujem tome. Inače, nisam pisala prikaz nego sam lepo zakačila na sajt našu prepisku. Sad moram da dodam još ovo... Nadam se da se nećeš ljutiti... ali ipak ti nisam ostavila celo ime. Ako hoćeš, ostaviću...

Pozdrav. M