ŠTA SE TO ZBIVA SA NAMA POD SENKAMA?

 

 

 

 

 

 

 

 

Radmila Jovović  January 13 at 9:37 PMOve Senke nad Balkanom. Htelo se da se napravi najbolja i najveća torta do sada. Zato je nabavljen najbolji materijal, izuzetni sastojci: belgijska čokolada, bademi, anis, buter, krilca od slepog miša, višnje, kokos, kandirani mango i papaja, guščja džigerica, orasi, maline, jaja prepelice, tartufi...  Sve je to pomešano u nešto velikih dimenzija, nedefinisanog oblika, što nema ni ukus ni miris, ni smisao ni dušu.  ***
Mirjana Djurdjevic - Jabrekla da je do scenarija.  ***
Radmila Jovović - ja brekla isto. Komadi priče nabacivani su lopatom. Više nije i bolje. ***
Mirjana Djurdjevic - Eh, da se scenaristi nisu obaveštavali o istoriji po tabloidima, u tekstovima tipa SENZACIONALNO! Nećete poverovati ko je sve radio kralju o glavi! SKANDALOZNO! Milunka Savić rodila Crnče u Jatagan mali. PARANORMALNO! Hitler poslao svog medijuma razvra*nu Hrvaticu da uvrača Karađorđeviće! STRAŠNO! Dinastija ugrožena heroinom! ... Al šta ćeš, ovo nije naše vreme. ***

E'vako moje drugar'ce iz verbalne organizacije BRZI JEZICI SRBIJE ocenjuju seriju Senke nad Balkanom 2. Ne zbog toga što jedna od njih sedamdesetih godina prošlog veka nije primljena na dramaturgiju, a druga je pre koju deceniju pobedila na konkursu RTS sa pilotom za seriju, koja nije nikad snimljena. Nije, dakle zbog ličnog ogorčenja, pošto je jedna završila ozbiljniji, ni malo sličan ni mutan fakultet, gde je doktorirala, pa je postala čuvena književnica i Krčedinska vinogradarska veleposednica. A druga je značajna novinarka, urednica i penzionerka. Zašto takve dve intelektualke uopšte gledaju tv nemam pojam. Ne tvrdim, samo mislim da su moj slučaj. Odnosno da je u pitanju izvod iz matične knjige rođenih, koji je požuteo.

Ja imam bar dve nesnimljene serije, ali ipak mislim da su Senke nad Balkanom 2 sasvim dobre! Ako izuzmem činjenicu da ih je progutao žanr. Koju izuzimam jer mi je objašnjeno da su namerno „nagazili po žanru“.

Nas su onomad učili, mi smo naivno verovali, da je žanr samo sredstvo, na koji način ćeš da ispričaš priču, ali ovi novi misle da može biti i cilj. Pa evo, možda može, pošto je cilj pogođen „u sridu“ što bi kazali alkari.

Dakle, da vidimo ZAŠTO JE MENI SERIJA OK A DEVOJKAMA JOK?

 

ZATO ŠTO ONE NE ZNAJU DA GLEDAJU DOMAĆU SERIJU!

Televizija nije multupleks, gde ćeš stići na vreme, kupiti flašicu vode po ceni viskija i kofu kokica po ceni hipertenzije, pa se izvaliti na moderan dubl sa poznatom ili još bolje nepoznatom osobom. Tokom reklama nećeš zaspati samo zato što su iritantno glupave i opako preglasne, te će ti do početka filma opasti svi mogući kriterijumi.

Pa ćete se svi, posle, kada najzad budete izlazili, praviti kao da ste se ludo proveli. Tek da ne priznate ni sebi, a kamoli kome drugome da ste proćerdali pare i dva sata od skota života. Komunikacija sa serijom je bitno drugačija.

Prvo, tv ste već pred-platili, što državi što kablovskom operateru, a sate svog života investirajte, ako imate u nešto bolje, ali ako nemate bolje onda... šta'š? Daj šta daš! Naj je važnije da se ništa ne očekuje! Jer ako išta očekivaš dobivaš Nemanjiće ili nedajBože Paviće.

 

Zatim: epizodu ne treba da čekate u zakazano vreme! Prvo što je ono uvek „aproksimativno“ piše šta piše a počne kad 'oće, ako je npr neko malo mudo otvaralo farmu ili metar autoputa. A što je još važnije nije dobro da čitate špicu. Na njoj je sigurno neko koga volite ili mrzite (mali nam je državuljak, svi se znamo) što će vas sigurno učiniti pristrasnom i neobjektivnom. Još je gore što ćete za vreme same špice nervozno pogrickati sve što ste pripremili za celovečernji provod, pa ćete tokom epizode nasrtati na frižider i uzimati nasumce ono najdostupnije. Što znači da ćete prožderati ko zna šta i ko zna koliko pa ćete za porast rođenog dupeta kriviti seriju i nedužne umetnike!

Nego, kad ti je dosadno kresneš tevoš pa ako ti iskoči serija baciš pogled, bez obzira u kojoj je fazi epizoda, jer su na svim ostalim kanalima reklame, vesti iliti rialiti. Ako je epizoda baš pri kraju gasi kod odjavne špice. Ako je „u materiji“ skoncentrišeš se da ukapiraš ko je tu kome karao kevu i šta se odista zbiva. Tako sam ja pre neki dan naletela na Senke baš pred samu onu svadbu u Makedoniji, gde su se našli Jataganmalci, iznebuha isprosili malu Makedončicu koja beše drugom obećana, i svadba je skoro odmah zakazana. Devojče lepo kao grehić, u prekrasnoj retro venčanici (kostimograf Boris Čakširan, znam čoveka) sedi i božanstveno peva. Antologijska scena! A kad mladoženja nanišani da pogodi jabuku, puče puška i on se načisto začudi što mu raste krvava fleka na belom odelu, ispod srca. Poče paljba sa svih strana, mrak i tama, nema šanse da ja sama pokapiram ko tu koga napada. Mislila sam da su mladoženju ubili jer je isprosio već obećano devojče. Ko bi rekao da sam čak i ja ponekad 'vako romantična! A?

Kad sutra-noć opet kresnem tv, zbog nesanice u neki sitan satić, i natrapam na početak iste epizode gde se vidi da se Jataganmalci zapravo „povlače“ u Makedoniju zbog rata kojim im preti neko jači, ne ukapiram ko. Trećom prilikom skapiram da ih napadaju džukele od govnara Kičića (govnar je lik, a Kičić je glumac iz Ateljea 212) i to ne samo tamo u Makedoniji nego i u samoj Jatagan mali, gde će Vesna Trivalić ubiti onog mladića Đorđevića iz Korena i iz Narodnog pozorišta i osvetlati obraz em ženama, em Atejeu 212.

Inače svuda i svaki čas su krv i sex ali nema mece nego je seks obaška, a krv obaška. Tu sam negde saznala da su komunistkinje bile lepe kao i fašistice, s tim što je ustašica još i lezbijka kao i bankarka, za koju sam inače mislila da je isto fašistkinja ali se ispostavilo da pripada nekima koji su kao masoni, al nisu masoni jer su oni mizogini, tj. nemaju ženskinja.

Montaža je sasvim kumovska, odnosno ne znam da li je neki kum montirao, nego je montirano kao Kum. Dok se jedni seksaju, homo ili hetero kako ko voli, drugi se kolju ili bodu, treći pucaju i pale, a četvrti glume rituale. Ako u međuvremenu šmugneš da piškiš, treba ti još veći napor da ukačiš šta se zbilo. EPIZODA DRŽI PAŽNJU!

Pri ovakvoj konzumaciji serije postoje i izvesne tehničke pikanterije. Pred zoru emiteri spavaju (ili se i oni seksaju?) pa puštaju seriju sa srpskim titlom na srpskom jeziku, a tokom udarnog termina nema titla ni za nemački. Što ja shvatam simbolički jer ko zna šta pričaju ti Nemci, čak i kada nam prevedu taj lajavi jezik. Onda, noćom se često dešava da slika prosto stane, ukoči se na dovoljno dugo da skineš mačka sa babinog vilerovog goblena, gde se zakačio kandžicama u zloj nameri da ga razfroncla i zavadi te sa babom na doživotno. Dosmrtno. Mene bi baba podržala u pohvali serije, ali je zaspala.

     

                                                                  <<