Početkom XXI veka
išla sam sa Pozorištem Pinokio (kao sa
konkurentskom firmom, pošto sam do tada odlazila
sa Buhom) u lepi grad Kotor na Festival
pozorišta za djecu, koji smo osnovali još onda
kad su neki razni počeli da razvaljuju
Jugoslaviju i kad smo postali nepoželjni u lepom
gradu Šibeniku. Npr. 1991. g. ili malo kasnije.
Predstavu Devojka cara nadmudrila, po mom tekstu
režirao je tada mladi ( a sad, šta da se radi)
Jug Radivojević. Tekst je bio pobedio na
međunarodnom konkursku koji su Pinokio i Grad
Beograd bili raspisali 1999. Nije pobedio, nego
je osvojio tek drugu nagradu. Posle teksta
Despot Trpistrah, takođe mog. To je moguće kad
je konkurs anoniman i niko od onih koji mi ne bi
dali ama-baš nikakvu nagradu, ne zna da sam ja
iza nekakve šifre. Četvrtu nagradu, preporuku za
otkup, osvojila je isto tako moja scenska bajka
Tajna, kći carice mrvice. Treću mi maznula
koleginica. Posle mi je jedan prijatelj oštro
pripretio:- Bez te treće mi drugi put ne dolazi!-
Prvonagrađeni Despot Trpistrah nije bio pogodan
za predškolsku publiku Pinokija, a osim toga
govori o kauzalnoj vezi između despotizma i
straha što nije politički najkorektnije, pa
napraviše Devojku. Lepo, baš lepo. No moja se
drugarica Nadežda Radović zalepi baš za
Trpistraha (žene kao da vole diktatore, naročito
ako su im na raspolaganju) te ona odluči da izda
POBEDNIČKE BAJKE, što nisu bajke o pobedi, ni
bajke pobednika, nego bajke pobednice.
Tako smo u Kotor nosili i paket knjiga, misleći
da bi im možda mogao biti zanimljiv jer u celom
gradu beše jedna papirnica, a nijedna knjižara.
Knjige su bile u Jugovom autu, koji nije bio
Jugo, pa je lepo ukraden. Tako da smo na
festivalskoj premijeri bili bez knjiga za
korupciju novinara (koj ne čitaju, ali vrlo vole
da nešto dobiju). Do kraja festivala auto je
srećom pronađen, ali nesrećom, potpuno opljačkan.
Skinuli mu i radio, kasetofon i rezervne gume,
brisače, rukavice za nešto i gedoru (to je isto
nešto) ama sve su mu odneli - osim sirotih
knjiga! Ovo dokazuje da su crnogorski lopovi još
tada bili fini i kultivisani te nijesu dirali
knjige, daleko bilo! |
|

|