SRAMNA I VESELA SUDBINA KNJIGE

 

Početkom XXI veka išla sam sa Pozorištem Pinokio (kao sa konkurentskom firmom, pošto sam do tada odlazila sa Buhom) u lepi grad Kotor na Festival pozorišta za djecu, koji smo osnovali još onda kad su neki razni počeli da razvaljuju Jugoslaviju i kad smo postali nepoželjni u lepom gradu Šibeniku. Npr. 1991. g. ili malo kasnije. Predstavu Devojka cara nadmudrila, po mom tekstu režirao je tada mladi ( a sad, šta da se radi) Jug Radivojević. Tekst je bio pobedio na međunarodnom konkursku koji su Pinokio i Grad Beograd bili raspisali 1999. Nije pobedio, nego je osvojio tek drugu nagradu. Posle teksta Despot Trpistrah, takođe mog. To je moguće kad je konkurs anoniman i niko od onih koji mi ne bi dali ama-baš nikakvu nagradu, ne zna da sam ja iza nekakve šifre. Četvrtu nagradu, preporuku za otkup, osvojila je isto tako moja scenska bajka Tajna, kći carice mrvice. Treću mi maznula koleginica. Posle mi je jedan prijatelj oštro pripretio:- Bez te treće mi drugi put ne dolazi!- Prvonagrađeni Despot Trpistrah nije bio pogodan za predškolsku publiku Pinokija, a osim toga govori o kauzalnoj vezi između despotizma i straha što nije politički najkorektnije, pa napraviše Devojku. Lepo, baš lepo. No moja se drugarica Nadežda Radović zalepi baš za Trpistraha (žene kao da vole diktatore, naročito ako su im na raspolaganju) te ona odluči da izda POBEDNIČKE BAJKE, što nisu bajke o pobedi, ni bajke pobednika, nego bajke pobednice.
Tako smo u Kotor nosili i paket knjiga, misleći da bi im možda mogao biti zanimljiv jer u celom gradu beše jedna papirnica, a nijedna knjižara. Knjige su bile u Jugovom autu, koji nije bio Jugo, pa je lepo ukraden. Tako da smo na festivalskoj premijeri bili bez knjiga za korupciju novinara (koj ne čitaju, ali vrlo vole da nešto dobiju). Do kraja festivala auto je srećom pronađen, ali nesrećom, potpuno opljačkan. Skinuli mu i radio, kasetofon i rezervne gume, brisače, rukavice za nešto i gedoru (to je isto nešto) ama sve su mu odneli - osim sirotih knjiga! Ovo dokazuje da su crnogorski lopovi još tada bili fini i kultivisani te nijesu dirali knjige, daleko bilo!

 

 

 

 

                     <<