Ne razumem zašto neki ljudi mrze
ulične životinje. Psi bi možda mogli da ih
ugrizu, ali činjenica je da više ujedaju
avlijski psi sa lanca, nego ulični. Mačke čak i
ne ujedaju, ali neki ih ipak mrze. Prvi lik koga
sam blokirana na Fb pretio je da će doći i
pobiti naše ulične mačke (pošto u gajbu teško da
bi mi ušao čitav!). Bila sam nova na Fb, on je
bio muž sestre moje frendice iz detinjsta i
imala sam mentalni problem da ga blokiram.
Ulične kuce hranimo kod kontejnera, zato što
samo tamo Gradska čistoća čisti. Kad isprazne
kontejnere očiste uzak pojas oko njih. Zato tamo
ostavljamo šta imamo za pse. Kad ostaviš u travu,
nikad niko neće očistiti, ako psi slučajno ne
pojedu. Neki dan je jedna devojka ostavila tamo
pileće koske, ali je neka ogromna ženetina
počela da urliče i izgazila te koske, ne znano
sa kojim zlim razlogom. Devojka se, normalno,
nije usudila braniti koske od brda urlajućeg
sala. Obično se misli da su debeli ljudi
dobroćudni. Verujem za debeljuškaste, oni često
jesu, ali pretili žderači su najčešće jako zli!
Imamo primerak ispod nas u prizemlju. Kad izađem
da nahranim mace, ona se nacrta na svoju
kavez-terasu da me opomene: - Komšinice, zašto
ste ostavili pesak ispod mog prozora, da mi tamo
seru vaše mačke? - Nikakav pesak nisam ostavila,
jer ulične načke seru gde stignu a ne u pesak
pod njenim prendžerom, koji nikada ne otvara...
Objasnim joj pristojno. Nakon
nekog vremena ona me ponovo savetuje: - Nemojte
da ih hranite pod mojim prizorima, tu su neki
dan psi iskidali jednu mačku! - Prećutim, pošto
sam se smrzla na samu pomisao kako psi kidaju
mače, mada znam da nikoga nisu iskidali, ostao
bi neki trag na betonu. A i maca bake sa mog
sprata je jednom skočila i preživela 3 dana pod
terasama, i nisu je pojeli kerovi. Ali zla baba
koja samo na žderanje misli, spopade me i danas,
taman što sam nahranila ove mace na betonskom
delu ograde od susedne privatne kuće. Tako da
mace ostanu u dvorištu a da ipak jedu. Jer ih
tamo puštaju da spavaju, ali ne vidim da ih
hrane.
- Komšinice, - ulovi me debela
veštica pri povratku - Nemojte da ih hranite na
parkingu jer…
- A zašto vi meni stalno nešto
savetujete, nikad ih ne hranim na…
- Pa moram kad ne znate! -
odbrusi babuskara.
- Koliko je 6 puta 9? - pitam,
ona zine kao som. - Molim?
- Ništa - velim - kad savladate
tablicu množenja, savetujte koga hoćete!
A onda primetim na susednoj
terasi, pored njene (terase su inače odvojene
zidom) drugu, dobroćudnu bucmastu komšinicu kako
mi bešumno oduševljeno aplaudira, šalje mi
poljupce, isto bez zvuka, krsti se i lepo vidim
da se zahvaljuje bogu, što je našao nekoga da
odbrusi njenoj prvoj komšiki, zloj veštičendi.
Amin, dakle!
PS. Ove crne mačiće sam snimila juče, istina na
parkingu, jer im neko u blizini ispod grma, na
travnjaku kraj parkinga, ostavlja vodu. Upravo
sam pokušavala da ih odmamim odatle, jer tu nije
bezbedno, ali nisam imala klope kod sebe, pa
nije bilo lako. |
|
|