ULIČNE MACE

Ne razumem zašto neki ljudi mrze ulične životinje. Psi bi možda mogli da ih ugrizu, ali činjenica je da više ujedaju avlijski psi sa lanca, nego ulični. Mačke čak i ne ujedaju, ali neki ih ipak mrze. Prvi lik koga sam blokirana na Fb pretio je da će doći i pobiti naše ulične mačke (pošto u gajbu teško da bi mi ušao čitav!). Bila sam nova na Fb, on je bio muž sestre moje frendice iz detinjsta i imala sam mentalni problem da ga blokiram. Ulične kuce hranimo kod kontejnera, zato što samo tamo Gradska čistoća čisti. Kad isprazne kontejnere očiste uzak pojas oko njih. Zato tamo ostavljamo šta imamo za pse. Kad ostaviš u travu, nikad niko neće očistiti, ako psi slučajno ne pojedu. Neki dan je jedna devojka ostavila tamo pileće koske, ali je neka ogromna ženetina počela da urliče i izgazila te koske, ne znano sa kojim zlim razlogom. Devojka se, normalno, nije usudila braniti koske od brda urlajućeg sala. Obično se misli da su debeli ljudi dobroćudni. Verujem za debeljuškaste, oni često jesu, ali pretili žderači su najčešće jako zli! Imamo primerak ispod nas u prizemlju. Kad izađem da nahranim mace, ona se nacrta na svoju kavez-terasu da me opomene: - Komšinice, zašto ste ostavili pesak ispod mog prozora, da mi tamo seru vaše mačke? - Nikakav pesak nisam ostavila, jer ulične načke seru gde stignu a ne u pesak pod njenim prendžerom, koji nikada ne otvara...

Objasnim joj pristojno. Nakon nekog vremena ona me ponovo savetuje: - Nemojte da ih hranite pod mojim prizorima, tu su neki dan psi iskidali jednu mačku! - Prećutim, pošto sam se smrzla na samu pomisao kako psi kidaju mače, mada znam da nikoga nisu iskidali, ostao bi neki trag na betonu. A i maca bake sa mog sprata je jednom skočila i preživela 3 dana pod terasama, i nisu je pojeli kerovi.  Ali zla baba koja samo na žderanje misli, spopade me i danas, taman što sam nahranila ove mace na betonskom delu ograde od susedne privatne kuće. Tako da mace ostanu u dvorištu a da ipak jedu. Jer ih tamo puštaju da spavaju, ali ne vidim da ih hrane.

- Komšinice, - ulovi me debela veštica pri povratku - Nemojte da ih hranite na parkingu jer…

- A zašto vi meni stalno nešto savetujete, nikad ih ne hranim na…

- Pa moram kad ne znate! - odbrusi babuskara.

- Koliko je 6 puta 9? - pitam, ona zine kao som. - Molim?

- Ništa - velim - kad savladate tablicu množenja, savetujte koga hoćete!

A onda primetim na susednoj terasi, pored njene (terase su inače odvojene zidom) drugu, dobroćudnu bucmastu komšinicu kako mi bešumno oduševljeno aplaudira, šalje mi poljupce, isto bez zvuka, krsti se i lepo vidim da se zahvaljuje bogu, što je našao nekoga da odbrusi njenoj prvoj komšiki, zloj veštičendi. Amin, dakle!

 


PS. Ove crne mačiće sam snimila juče, istina na parkingu, jer im neko u blizini ispod grma, na travnjaku kraj parkinga, ostavlja vodu. Upravo sam pokušavala da ih odmamim odatle, jer tu nije bezbedno, ali nisam imala klope kod sebe, pa nije bilo lako.

 

 

 

 

 

 

 

 

                     <<