<<

 

 

DŽEPNI LAVORVER NA LUTRIJI POSLE PREDSTAVE

 

 

Slobodan Radović

TRAGOM UŽIČKOG TEATRALNOG DRUŠTVA

Izdavač Narodno pozorište Užice

tiraž 500

 

Knjiga, je štampana povodom 60 godina rada Narodnog pozorišta u Užicu i 150 od osnivanja teatralnog društva. Vrlo je zanimljivo koncipirana, kao istorija teatarskih događanja u Užicu, koja su počela mnogo pre osnivanja profesionalnog pozorišta. Autor je pronašao i citirao mnogo interesantnih dokumenata, pisama, novinskih izveštaja, pisanih slikovitim autentičnim jezikom i manirom, što knjizi daje posebnu draž. Iz prvih citiranih dokumenata vidi se koliko su u početku usko bili povezani čitalište, teatralno društvo, pevačko društvo i - crkva. Predstave, kako gostujućih profesionalnih družina, tako i domaće diletantske, igrane su mahom o verskim praznicima, prvo po bogatijim kućama, a posle po kafanama i školama. Izgleda da je svaka izvedena predstava bila veliki događaj za stanovnike Užica.

Predsedsedatelj čitališta Gavrilo Popović, okružni protojerej piše g. Maksimu Evgenijeviću 30.dekembra 1856 između ostalog i ovo: “ I u sledstvu dobre volje imamo mi već u našoj obštini tri osnovna učilišta za mušku i jedno za žensku decu. A od Preobraženija zavedeno je, pomoću vrsni ravnatelja i Čitalište čerez koga težimo druželjubivim i prijatnim sastancima i čitanju razni knjiga i novina... No i pored ovoga obšte

poleznoga zavedenija revnosna mladež ovdašnja, većinom zvaničnika i činovnika ovd. okružnih nadležstva, rukovođena u tom upravom, zavela je i teatar i ovaj već od neko vreme na obšte zadovoljstvo predstavlja a sav prihod na fond čitališta obraća.”

Od 1885. u ZLATIBORU, prvom Užičkom listu objavljivani su oglasi za pozorišne predstave koje su igrane u čuvenoj, otmenoj Janjića kafani. Ovako: “ U gostionici Janjića danas poslednja oproštajna

Nanićeva predstava Isključivo nov program.

U svim činovima kao i u trećem činu najinteresantnije Glava Ibihus

i njeno prikazivanje.

Cene poznate.  Početak u 8 časova uveče.

 

Posle programa lutrija

Lovačka puška

silaj izvezen

sahat budilnik

boks sedlo s priborom

jandžik s ključem

džepni lavorver

nargile

beležnik

čibuk s lulom

grivne belenzuke

zvonce kancelarijsko

fes carigradski

šlajbok

fildžan s tacnom”

Možda što nije na lutriji dobio džepni lavorver, izvesni inteligent Ružić piše u novinama: ” Život u Užicu manje je monoton no u drugim varošima, premda je današnji život po palankama tako jednostran i dosadan da je za inteligentna čoveka prava robija.”

Sa početka dvadesetog veka, kada u Užice već stižu i družine Povlaštenih pozorišta, kojih je tada u Srbiji bilo 4, i druge nepovlaštene družine kojih je izgleda, kao i danas, bilo mnogo više, ima posebno zanimljivih dokumenata. Povlaštena družina Sterija imala je 1913. godine 11 glumaca a u sezoni 1912/13. četrdeset i jedno domaće i četrdeset i tri strana dela na repertoaru. Upravnik Krsmanović obaveštava ministarstvo prosvete i crkvenih dela da je družina iste sezone odigrala 215 večernjih i 12 dnevnih predstava i da je ostvarila prihod od 11 000 dinara. Repertoar od 84 naslova može danas samo da sanja svako naše pozorište, ali bi igranje pojedinog naslova jednom ili dvaput godišnje bila za nas danas - noćna mora.

Pročitajte ovu knjigu, svašta ćete u njoj naći: koliko su glumci nagrađeni posle uspešne turneje, kako su zbog epidemije tifusa zabranjene predstave, kada je gospodin Životić uveo novine u svoje predstave pa su se glumice pojavljivale u kombinezonima a glumci u gaćama, kada je to komad zahtevao. Što se ranije nije događalo mada su igrane francuske komedije.                                                         

                            (objavljeno u Ludusu)