<<

 

 

 

 

PAN TEATAR

Večernja scena

sezona 2007-08.

 

 

 

Mirjana Ojdanić

SAMOUBISTVO U SAMOODBRANI

ili SPASILAC

(solistička groteska)

 

u režiji autorke igra

Marko Marković

 

 

događa se na sceni, večeras

 

 

Na sceni se nalazi bizaran dekor za draptiranu tragediju.. Par stolica, zavese crne

sa detaljima... Obavezno tepihić koji prekriva ono mesto na sceni gde ne sme da se hoda... tj. nalazi se na potpuno besmislenom mestu, u odnosu na ostale elemente dekora... itd

 

OFF 1. - Pre početka predstave. Ljubazno, nežno... umilnim, senzualnim, ženskim glasom... uz muziku... tj. preko muzike.

Dragi gledaoci, molimo vas da, pre predstave, isključite svoje mobilne telefone.

pa malo kasnije

Dragi gledaoci, molimo vas da, pre početka, sami isključite svoje mobilne telefone

pa još malo kasnije

Dragi gledaoci, molimo vas da, pre početka, sami isključite svoje mobilne telefone

pošto trenutno ne radi pozorišni ometač... Hvala.

 

Kraće vreme nema muzike, očekuje se predstava.

SVETLO Gasi se sala i pun štimung na sceni, kao za početak Otela.

 

OFF- 2 - direktor pozorišta sa priličnim šprahfelerom i kao sa punim ustima:

DIREKTOR POZ: Poštovani gledaoci, prinuđeni smo da otkažemo večerašnju predstavu TRAGIČNA PRIČA O LJUBOMORNOM CRNCU I NJEGOVOJ BELOJ ŽENI DEZDEMONI po Šekspiru, zbog iznenadne bolesti glavnog glumca..

 

Iz portala Mile mu upada u reč, očigledno ljut i sprečavan od nekoga.

MILE: Đavola bolestan! Eno ga pijan i isprebijan u bifeu! Ma, pusti me!

DIREKTOR POZ: Izvinjavamo se poštovanoj publici i obaveštavamo vas da karte možete zameniti za sledeći termin istog naslova, odnosno za petak 31. tekućeg meseca ili....

MILE: E, neće biti sledećeg termina!

Izviri na scenu, ali ga skoro odmah uvuku nazad u portal.

Neću ja više da uskačem u ovo govno!

Ma, pusti me, bre, budalo idiotska!

NATEZANJE SA KABLOVIMA IZ DESNOG PORTALA kao sa suflerom

Direktor priča praktično bez zaustavljanja

DIREKTOR POZ:... za neku drugu od naših sjajnih predstava. Zahvaljujemo se na pažnji i na poverenju. Još jednom molimo za razumevanje. I za oproštaj! Hvala! + STRAHOVITO KRČANJE

SVETLO miga kao kod preopterećenja, dok traje krčanje, pa se umiri.

Mile se otrgnuo i upao na scenu. U kostimu Dezdemone.

MILE; Ma puštaj me, kretenčino uvlakačka!

Upao je, i samo što nije pao na sred scene, jer se jedva otrgnuo. U portal:

Ja ću da im kažem! Ajd’ sad me spreči ako imaš muda!

Publici       Nek’ se sa ove usrane scene jednom čuje prava istina!

Zviyne. Dovikuje nekome u kabini, u dno gledališta

Đole, nemoj slučajno da mi pogasiš svetla! Nikad neću da ti platim onih somića evrića što si mi uzeo na pokeru! A inače, mogu da ti calnem još večeras, ako budeš

sarađivao. Snimio sam spot za dijetalne konjske kobasice!

Publici:    Zaradio sam tri godišnje plate, za jednu noć.

Đoletu:     U kešu! Obrati pažnju.

Vadi i pokazuje novčanice. Gledaj!

Publici; Niko bre ne plaća k’o mesna industrija koja prodaje mlevene kuce!

SVETLO dvaput kratko migne, kao da se Đoka složio.

OK, to smo se, znači, dogovorili... Samo zaključaj vrata da ne primene silu. Vladajuće strukture obožavaju primenu sile... I ne javljaj se na lokal!

Publici       Jebeš istinu u mraku, jel’ tako, poštovana publiko!? Da izađemo i sa jebenom istinom na jebeno svetlo dana! Odnosno pod svetlo reflektora! Dobro veče!

Opristite zbog kablova! Morao sam da ih iščupam, pošto ovaj laže! A mene sprečavaju u iznošenju gole istine!

Sufleru, u portal. Ljubazno

Oćeš kablove, dušo? Izvoli...

Stisni kojones, izviri na svetlo i uzmi kabliće....

Ako imaš šta da stisneš, mislim!

Publici, pobedonosno.

Nema šta da stisne! Da ima to, što treba da se stisne, on bi bio glumac, a ne bi čamio u senci portala i šaptao tekst kojekakvim umišljenim barabama koje ne mogu da savladaju tri replike do stote reprize!

U vazduh, kao da ga čuju u bifeu.

 TON ako može uključi EHO na pecaljki

Pardon! Izvinjavam se cenjenim kolegama i dragim koleginicama. Ovo se, naravno, nije odnosilo na sve izvođače glumačkih radova.

TON ISKLJUČI EHO.

MILE Publici, u poverenju.

Samo na demokratsku većinu! Ha, ha!

Da se razumemo mi nešto! Svi ovi koji se muvaju po pozorištu,  - svi su oni, u stvari, neizživljeni glumci.

Ali i glumčad je neizživljena! S tom razlikom što glumci nisu izživljeni seksualno...

a ovi, iza zavesa i okolo, su neizživljeni glumački!

I seksualno. Normalno.  Sufler, siromah ne sme da izađe na scenu, a sve bi dao da sme! Da ga samo vidite na generalnim probama! Po sto puta izviri odande,

k’o miš iz pomija: da kaže nešto reditelju, da domahne štogod elekrtričaru... Ili prosto utrči usred ljubavne scene i vrišti:

Imitira suflera

” Spuštaj taj cug, budalo, kasniš k’o ekspresni voz!”

Opušteno    

Međutim, ja imam potpuno razumevanje za to, što on ne sme da se pojavi pred vama.

Sufleru:  Da izgledam ko ti, ja ne bih ni na ulicu izlazio! Ni na pijacu!

Publici:      Mada... mogao bi baš i da se pojaviš... niko te ne bi primetio...

Pedalj, žilet i zgažena trešnja!

Izveštačeno, napadno “ljubazan”. Ka portalu:

Oh, bon suarrr, msje dirrrektorrrr!

Već ste stigli iz tonske kabine? Brzi ste, boga mi!

K’o bi rek’o, za vašu tonažu! Pardon, kilažu!

Pa, kako je vaš gospodin budući teča, a naš novi tonac?

“Miroljubivo, tolerantno, širokogrudo...”

Šta je?! Zašto se mrštite? Opšte je poznato da ste radno mesto tonca dali kao miraz uz tetku iz Krive Feje, eda biste joj ispunili njen “tisućuljetni san” da odapne udana u Beogradu! I da vam ostavi tečin stan! Kada odu Bogu na istinu... Šteta što niste mogli da mu nađete neki pristojan biznis u struci nego samo taj bedno plaćeni poslić, u tonskoj kabini. Nema veze što ne zna da radi! Naučiće, mlad je još...

Odjednom zapeva

Mora da je grozna gnjavaža u životu, doživeti stotu, doživeti ...

Na rez, direktoru:

Evo saće teča da se dokaže čim prespoji ove kablove i osposobi zvučnike za dalje emitovanje vaših laži!

DOBACI KABL U DESNI PORTAL . NATEZANJE li ga i ovaj pusti.

Šta je?

Ni vama se ne izlazi pred publiku s tom razlupanom njuškom? Merd! Ne znam onda kako ćete, pošto meni ne pada na pamet da vam se pridružim u mraku!

Molim? šta kažete?

Publici: Ništa ga ne čujem. A vi?

Pokazuje mi nešto, k’o da je mutav...

a nije mutav, čuli ste ga malopre preko zvučnika...

Divna dikcija... jedino što se ništa ne razume.

Znate li šta on meni pokazuje?! Ovako:

Zadigne suknju i pokazuje šutiranje, pa ko da ga je neko šutnuo u dupe...

Šta bi to moglo da mu znači? Možda nožica u dupence?

Direktoru, u portal:

Pardon, a o čijoj nogici i o čijoj guzi se radi u toj vašoj

slikovitoj pantomimskoj replici, gospodine direktore?

Da nije u pitanju moj zadnji trap?

Publici: Au, što sam se potres’o!

Vulgaran gest, durektoru.

Ma turi ga svojoj sekretarici u lajavu gubicu, tvore smrdljivi!

Publici:      Izvinite za ovu malu... digresiju...

To je gospodin koji vam se lično obratio preko ozvučenja. Glava naše umetničke kuće. Kako ono kaže narod?

Od čega smrdi riba? E, od toga smrdi i umetnička kuća!

A što voli da se obraća, k’o da je predsednik!

Mislim, voli da se obraća vama i onako narodu preko televizora.  Povodom premijera. Svečano i radno...

A posle premijere, taj jedva čeka da neko slomi nogu, da neka ostane u drugom stanju ili da se, kao što je večeras slučaj, zvezda ansambla narolja, pa da on može da vam se on obrati i otkaže predstavu. Zato što je skupo da se digne zavesa. Štedi!

Taj inače misli da teatar ne postoji radi glumaca, (ni radi vas)! Nego radi toga da bi on bio diša!

I naravno, veruje da je nastao pre šest meseci.

Teatar. Odnosno, odkad je on postavljen na funkciju.

Nikako da provalim zašto toliko voli da se obraća.

Uljudnoo, direktoru:

Nama, mislim ansamblu, obratili ste se samo tri puta.

Jednom, prilikom inauguracije....

Publici: Znači kad se ugurao u fotelju.

Jer reč inauguracija potiče od reči ugurati se, ako niste znali.

I dva puta nam se obratio kad je hteo da prekinemo štrajk.

Neko ga je iz publike nešto pitao.   Molim?

A, ne, ne. Nije to bio štrajk glađu.

Nego običan štrajk. Od gladi.

Znate, umetnici ne mogu da štrajkuju glađu, zato što su oni hronično gladni. Mogli bismo, eventualno, da štrajkujemo

... kako da kažem?... žednoćom... odnosno ne lokanjem...

Težak uzdah neverice.

al’ teško ... Tsss C!

Još teži uzdah neverice...

Mislim, nismo mi toliko solidarni. Mi smo individualisti...

Zlobnici kažu: egoisti, egocentrici... individualac je prava reč!

Gospon diša, pak, nije individualac - nego individua!

Vrlo obrazovan čovek. Govori tri jezika. I svi mu maternji!

Srpski, hrvatski, crnogorski i bosanski...

A? To su četiri? Pa da. Da sam znao zbrajanje, ja ne bih bio

umetnik, nego biznismen!.

Poliglota (diša) tvrdi da se na bosanskom sebičan kaže sjebičan!

Matere mi! Ćasna rijeć! Ne moraš mi bolan vjerovat...

Diši    Nemoj da se jediš, maco! Dodji da me sprečiš...

Nema muuuu ... ravnog!

Imate izuzetnu sreću i čast što se večeras dotični, nije pojavio pred

vama glavom i bradom, kao što inače ima običaj. Njega čak i šminkaju pred nastup otkazivanja predstave. Ali večeras nisu mogli da ga našminkaju, pošto je malo popio batine pa mu nos ispao kao krvava babura i oko mu se malo zatvorilo. Sada je komplet kao kiklop. Ni sirota Daca nije miogla da mu popravi njušku...

Direktoru:   Vi slobodno izadjite da me demantujete gospon Kiklope, ako lažem.!

Publici: Ne izlazi! Dakle, može li se meni verovati?

Opet mi nešto pantomimiše, ne shvatam. Ovako kaže...

Pokazuje”navlačenje”, trudnoću, pa ženu sa bebom u naručju

Šta bi to moglo da mu znači?

Odjednom shvati šta to znači i smrkne se. Opasno, krene ka portalu.    

Ma kome ćeš ti da jebeš majku, govnarčino!?

 ‘Oćeš da ti otkinem i to pola uveta što ti je još ostalo?

Pa, na dva koraka od portala zastane i promeni raspoloženje.

Paz’ da me ne izvučeš u mrak!? Al’ si lukav! Prc!

Publici:     Provokator.

Vidi se da je bio DeBeovac... Moralo je od nečeg da se živi!

Direktoru:   A? Pa, šta, ja barem nisam bio Oznaš! Fosilu!

Publici:      Gde sam ono stao?

Dakle, Otelo uopšte nije bolestan nego je u alkoholisanom stanju, kako to vole da kažu naši mili organi reda.

E, pa tako alkoholisan, on je ušao u

kao spiker na vestima: “laku razmenu verbalne vatre”

sa, ovde prisutnim, gospodinom gazdom.

Razmenili su i “nekoliko tvrdih predmeta”. Mislim flaša i stolica.

Sve to, oko podele koja se večeras pojavila na oglasnoj tabli.

ponovo kao TV spiker:

 “Verbalna vatra je vrlo brzo prerasla u otvoreni razgovor...

šakama te su se njih dvojica, gore, u samom srcu teatra...”

Srce teatra je naš interni bife, toliko valjda znate!?

Znači, razmenili su nekoliko aperkata i krošea...

toliko da ni jedan, ni drugi, više nisu za javno prikazivanje.

Zbog toga otkazuju predstavu, a ne zbog bolesti!

Direktoru   Slobodno me demantujte, ako lažem! Izvol’te!

A što sam se ja obuk’o našmink’o i nabubao tekst da uskočim

bez ijedne probe, boli tebe đoka!

Prema svetlosnoj kabini  Izvini Đoko!

SVETLO migne “sa razumevanjem”. Ponovo u publiku.

Mada... možda je i zbog bolesti, ako uzmemo u obzir da su histerija i alkoholizam takođe neke boljke, jel’ tako?

Ali, kad bi se zbog toga otkazivale priredbe po pozorištima, onda ni jedna ne bi ni mogla da se izvede.

Jer uvek ima neko histeričan ili neko ušiban. Kao naš Otelo.

U portal, pijano:   I ja sam tresnuo pet vinjaka i šest šamara, pa ipak oću da igram!

ŠTA NISI OTKAZO PRE TRI DANA KAD TI JE SRBISLAV POBEGO U KUĆU VELIKOG BLATA?!

To ti nije bio dovoljan razlog!

Nego je meni naređeno da nabubam tekst i uskočim bez probe...

U portal:    Ko da mene nisu zvali u taj ŠUPAK pa sam drž’o nivo i odbio!

Imitira dišu  “Protrčiš taj mizanscen za pet minuta, čoveče, ti si profi!”

U portal:    Jesam profi, ali tu Dezdemonu je Srbislav “kreireao” 4 meseca!

Publici:     Srbislav, je kolega koji inače igra Dezdemonu. Premijerna podela!

U portal:    Po kojoj to logici njemu treba 120 dana, a meni je dosta pola sata?!

Imitira      “Ti si profesionalac, primaš platu. Kakvu-takvu.”

Publici:      DOMOGA! Kad uđem u banku svi se upišaju od smeha!

U portal     Jesam nabubao?! I protrčao mizanscen! Na ovom mestu sam

umirao 5 minuta sam samcat, bez Otela koji je trebao da me davi, ali nije imao vremena. Pa sam ja maštao kako me davi...

I bio sam spreman da uskočim. A onda ste se vas dvojica...

Publici:      Kad prave premijernu podelu za nov projekat, mene se niko ne seti. Nisam im dovoljno dobar.

K’o lenčuga sam, ne dolazim na probe i štatijaznam!

U portal:   Sedi ti na prvih 15 proba dok reditelj “izlaže eksplikaciju” i dok seru za

stolom. Nisam ja sebe našao na ulici da pola meseca gledam “genija” kako igra monodramu ”Ala mi je neprijatno, što sam ovoliko pametan!”

Publici:     Za premijeru sam na lošem glasu, a za šestu reprizu nisam!

U portal: Kad se zvezde i miljenici, posle pete reprize, razbeže po tezgama, onda

sam vam odjedared sasvim odličan.

Onda svi računate na mene. Pa nisam ja Balašević da računate na

mene, jebi ga! Nisam ja iz pedeset i neke, ja sam sedamdes’osmaš!

Imitira...     “Kuku, brate, uskači, spasavaj! Propade kuća! Propade svet!”

Publici:      Prvi put kad popustiš, popustio si za čitav život!

Spasi jednom, spasi drugi put...

Posle ispadne da sam ja anoniman glumac...

O meni niko ništa ne piše. Kritičari toroču o premijerama...

Nigde moje slike! A i ja sliku svoju ljubim, živ sam čovek...

Kad ja uskočim, afiša je davno odštampana, tako da igram pod raznim imenima mojih poznatijih kolega. Nema me ni na plakatu.

Pogledajte u programu! Tamo piše da Dezdemonu igra Srbislav Balkanović! A ja, niti sam Srbislav, nit sam Balkanović!

Zamisli se malo   

Spasi u matičnoj kući, spasi u konkurentskoj!

POSLE ISPADNE DA SAM TEZGAROŠ I ŠMIRANT!

U portal:   Igraj ti u svako doba dana i noći... i mačore i veštice, i ratnike!

Publici:     Sve što niko ne može i neće, ja mogu i hoću....

Ili moram - kao večeras..

Nije meni žao da ih ostavim na cedilu, al moram da jedem! 

Još posle seruckaju okolo kako ja baš volim uskakanja...

A šta da radim kad mi ne daju, normalnu ulogu?!

Doooobrooooo! Lažem!

Nudili su mi onomad da igram Hamleta...

Al, bez reči, jebi ga! Kaže:

Imitia nekog "genijalnog" reditelja

"da Hamlet nije bio mutav, ne bi mu se to ni desilo!" Koreodrama! Drž' da nabijem! Nuduli mi da plešem Hamleta!

Pantomimski pokazuje "dal' da živim il' da se besim"

To kao "Bili ili ne biti"

Pantomimski "Ofelija, iš u manastir

MORE! Idi u ma.... nastir!

Možda bih i prihvatio... Znate kako je, to ulazi u umetničku biografiju "igrao je Hamleta"... A kako ga je igrao toga se ionako niko ne seća.

Možda bih, dakle, i prihvatio DA PLEŠEM tog Hamleta,

ALI ME JE BILO STRAH....

Šta mislite, ako gore stvarno nešto ima....

KAKO POSLE DA IZADJEM PRED NJEGA

Prrekrsti se.  Mislim pred Šekspira....

Pauza, pa brzo

Bije me glas da sam neizživljeni reditelj, samo zato što mi idu na nerve! Ako on može da pati što nije glumac, što ja ne mogu da budem latentni reditelj?! Ma kakav glumac! Imali smo jednog koji je patio što nije GLUMICA! Nosio je repić sa mašnicom!

Pauza        Uskakanje je jedini način da ih eskiviram a da ipak igram...

Pauza        I ... tako su me provalili ... pa se navadili...

Mislim upravnici...

Još me redovno, saosećajno teše kako je (starački)  pokojna Goca Kosanović obožavala uskakanje. Kao, mrzela je da se gnjavi na 50 proba i da traga za rešenjima... Da gleda partnere kako se muče. Da trpi neizvesnost...

Jer, dok probamo, nikad se ne zna da li će premijere stvarno

biti ili neće. To se, zbilja, nikad ne zna... Zato je Goca, navodno baš kao najviše obožavala da uleti kad je sve gotovo i da samo đuska... Sveža i neizmaltretirana od gazda i partnera...

Malo se zamisli

Možda je to i tačno...

Ali Gocino ime svi znaju i dan danas, a moje...

Niko ne zna kako se zovem!

Kolege me zovu Mile Uskok. Ili Mile Spasilac...

Bespomoćno

Kad me tako predstave nekoj ribi, ona misli da radim na bazenu.

Pauza.

Ali ja, uprkos svemu - uskačem. Glumac je zavisnik...

Radi ono što mu se nudi.

Tako sam i večeras...

Zato sam ljut! Zato sam izleteo da vam objasnim!

Jer sam uskočio čak i u kolegin kostim premda je on niži od

mene 10 cm i lakši 15 kilograma.

Cipele su broj 40, a ja nosim 43!

baci cipelu. Izuva drugu cipelu, pa mu lakne.

Kad popustiš jednom, popustio si do kraja života... što kažu kod mene u Krivoj Feji... Mislim kod moje babe... Ovaj...

Zbunjen, pa pobesni da se izvadi. U portal

A SISE! Nije ti bio dovoljan razlog za otkazivanje ni to što niste imali da mi date sise!

Publici:     pošto ih je jedna koleginica pozajmila za tezgu na folk paradi. Pozorište naravno ima samo jedan par upotrebljivih sisa,

a meni je dato da glumim sa ovim...

Iz korpice grudnjaka, vadi krpu dugačku oko kilometra, sve govoreći dalje...

Još je perverzni scenski genije smislio da je Dezdemona trudna!Kao tragičnije da se pridavi trudna supruga, nego ‘nako bez stomaka...

Imitira reditelja, “strendžera”

 “Publika je danas oguglala. zbog televizije i ratova...

Pridaviti rođenu ženu, to je tak’ normalno, ali oko trudnice

bu se možda neko i potresal’, jel'?

Ovo je tragedija, nije realizam kužiš"?!

Pauza

Naravno, ni jedna od mojih nezaposlenih koleginica, sa svojim rođenim

prirodnim sisama, nije mogla da odradi ovu Dezdemonu! Što je inače ženska uloga, kao što i stomak kaže...

ALI TO BI KVARILO REDITELJSKU KONCEPCIJU!

Jer ideja, da muškarac igra trudnu Dezdemonu... bila je ideja vodilja, ključ njegovog rediteljskog rešenja! Genijalan ključ! Ingeniozan. Kongenijalan. Lucidan! Dubiozan!

Reditelj je, naime, jedan bivši brat... što je vrlo delikatno, znate...

nekome u publici

Nisam rekao topli brat, nego bivši brat!

To znači lik iz neke od bivših bratskih republika koje su se otcepile i postale inostranstvo. Svet! Pošto su se prethodno s nama bratski poklali! I pošto su nas proglasili za ratne zločince. I mi njih! Pa se mi njima sada “ispričavamo”, što su oni pucali na nas...

A SVI ZAJEDNO SE ZAVLAČIMO MUMUFICIRANOJ BABI

SVETLO migne upozoravajuće.

Okej, neću o tome...

Uzima jabuku, koja je bila sisa

Ala mi se odjednom jede bivša sisa, nemate pojma...

Ja, čim se setim bivše braće, odmah mi se prijedu sise!

Jede jabuku i priča

Tako je on od ex-burazera - postao čuveni strendžer!

Ne bih da mu pominjem ime, pošto jedem...

Vi ga imate u programu ako ste baš toliko znatiželjni.

Piše se sa “cszhmidt”, etimološki... Vuka više ne priznaju...

Odcepili su i pola zajedničkog jezika... mislim na govorni jezik, a ne na organ za “ljubljenje sa jezikom”

Czshmidt je čuven u belom svetu po adaptacijama klasika.

Na mrvog vuka i zec šilji.. onu stvarčicu...

Pauza

To je sad strašno “in” - adaptacije drama! U drame!

Ili tragedija - u tragedije! Pošto Šekspir nije znao šta hoće da kaže a taj scenski mag zna. Naravno, on je svoju ANTIRASISTIČKU, ali seksistički čistu, mušku

podelu branio

Imitira reditelja;

 “povjesnom ćinjenicom da su i kod samog starog Vilija ženske

rolice tumaćili dećki.”

Besno:      U redu! O.K. Nek’ tvrdi šta tvrdi, ali ne dam da me vata za dupe!

Pustim prvi put, mislim, zabunio se. Pustim drugi pu, ‘ajde gost je. Treći put, da pokažem kako smo se pomirili. Četvrti put, da ne pravim skandal. Peti put, dobro, popio je čovek, al, jebi ga šest puta je previše! Kad već nisam u podeli i trpim ga u bifeu!

Direktoru    Jebo’te, ako smo i bivša braća ipak je to incest!

publici

Naš VELIKI TATA je strendžerom fasciniran!

Definitivno. Nedvojbeno. Bezpogovorno!

Jer je ukapirao da može opstati u fotelji samo ako je apsolutno oduševljen svim i svačim što nam dolazi iz velikog belog sveta.

Normalno    Pošto je svet globalno selo, diša mora da bude globalni seljak!

Kao da ga je neko iz publike nešto pitao.

Molim? Ša kaeš? Iju naopako! Ne znam... OKLEN TI TO ?! Ma jooook...Jok, bre... Naš direktor? C! Ne verujem. Ma, kaki!

kao da se malo dvoumi

Istina, nije on ženjen, al...ne mož da bidne.... kuku!

Ja bi pre kazo da je seksualni separatista...

Kao da ga neko iz publike nešto pita.

A? ne znate šta je seksualni separatista?

O kej, šta bi na primer bio seksualni terorista?

To bi bio sadista, zar ne?

E pa, po analogiji, šta bi onda bio seksualni separatista?

Sačeka odgovor, koji ne dobija

Žao mi je, ne mogu da kažem, zbog prisutnih dama...

Kao da je neko pogodio.

Tako je! Bravo. Masturbant... Drkadžija, brate!

Prirodno:

Uostalom i da je peder, šta se to nas tiče!?

Ja sam tolerantan, kako prema nacionalnim, tako i prema seksualnim manjinama, varijacijama i devijacijama!

Žene se tu nešto stalno trte i bune, u poslednje vreme.

Formiraju neke frontove i lobije, traže podelu vlasti...

Razumljivo, njima su ČAJNICI direktna konkurencija.

Meni nisu, boga mi!

Što više ... ČAJNIKA, to više riba ostavljenih meni na milost i nemilost. Da biram, jel’ tako?

Ako neko ovo prenese mojoj ženi - ništa nisam rek’o!

 Kunem se u taštu, ako treba!

Vraća se na temu.

Uostalom oni su idealni za pozorišne upravnike.

Kao na primer... dobro, ne treba primer... Svi ga znate.

Barem polovina pozorišnih upravnika treba da budu pederi! Zato da bi mladi glumci dobijali angažman pod istim uslovima kao i mlade glumice. A ne da oni dobijaju angažman bez ikakvog angažmana!

U stvari, najbolje da se za direktore teatara ubuduće biraju biseksualci.

Da bi pozorišta mogla formirati koliko-toliko mešovit ansambl. Neću valjda doživotno da igram travestite...

Nek' i žene malo glume! Njima je gluma u krvi...

Biseksualci imaju još jednu prednost. Oni su najbolji prenosioci Side, što bi mnogim mladim glumcima omogućilo bržu smrt. Dramatičniju, atraktivniju, elitniju.

MODERNIJU nego što je polagano i mučno umiranje od gladi, u bedi... Kao Modiljani... To je više za slikare, mislim KREPAVANJE od gladi...

SLIKARI UMIRU OD GLADI, PESNICI OD SUICIDA ILI ALKOHOLA

POLITIČARI I NARKOSI OD METKA, A GLUMCI - OD METKA!

Ko da je neko iy publike prigovorio tome Što je on rekao.

Ko je surov? Ja surov?Jel’ znate vi kakva je konkurencija među mladim akterima?Zemlja nam je manja za 60%, ali zato imamo glumaca 400% više! Naravno, niko njima ne garantuje da će ikada ući u pozorište, nego

samo da će neko vreme igrati ulogu konkurencije. Kad i ako, tu ulogu odigraju uspešno, možda mogu da dobiju i poneku tacnu ili kofer za iznošenje na scenu...

Naravno, tek pošto izumremo mi koji sada nosimo noseće role. A upravnički krevet će se neminovno opet pojaviti kao scena za polaganje audicije! To je neka vrsta tradicije...

Kao klinac

Pitam! Pitam! Da li se seksualna usluga može smatrati kao neka vrsta  korupcije? Tačnije, da li potpada pod taj novi zakon protiv

korupcije ili ne potpada? MORAM DA PITAM, JER ja sam strašno naivan tip... Ja te stvari i dan danas radim potpuno larpurlartist... pfuj!Besplatno. Bolje bih prošao da sam naplaćivao vršenje seksualnih usluga nego ovo - izvođenje glumačkih radova. Ovako prodajem i dušu i telo...

Meni, bre ne plate ni kad jebem ni kad me jebu!

Kad jebem, kažu - uživaš! A kad me jebu kažu - sudbina!

Nekome ko se nasmejao.

Ama, ne jebu me bukvalno, nego figurativno!

Na šta ja tebi ličim! Mrš! Šic!

Razbesneo je nekoga, uplaŠeno se povlači

Dobro, bre, šta skačeš! Šalio sam se.

Ponovo u publiku

Izvini, malo sam se raspričao...

To mi je deformacija još iz vremena dok sam bio predsednik sindikata.

Nedavno sam DAO OSTAVKU, pa ne mogu još da se naviknem... Pa šta?! Nisam ja jedini koji ne mogu da se naviknem na činjenicu da sam SMENJEN!?

Ponovo u LEVI  portal

Kaži dušo... A? PERIKU. Dobro...

kakva bre perika, moja kosa! Trepavice može.... šta će mi trepavice...

Skida trepavice. Publici

Naša šminkerka Daca, Oće trepavice i nakit.

Daleko stanuje, pa žuri kući.

A mora da zaključa SVE, pošto se u pozorištu MNOGO krade...

Pođe prema portalu, pa zastane i samo pruži periku izdaleka

šminkerki    Evo ti, srce...

E, ljubavi, pa ne mogu da ti dodjem, zbog tog geliptera što stoji pored tebe. Moraćeš sama da je uzmeš...

Ja sam ti ovde kao u svetlosnom ringu. Čim zaronim u tamu zgrabiće me neki od tih dišinih podrepaša.

publici Kad zaroniš u tamu, pojede te mrak! Okej baci kutijicu.

 

Iz LEVOG portala uleti KUTIJA ZA TREPAVICE I NAKIT..

On govori publici, dok sve to pakuje za Dacu

Samo trenutak da obavim ovu malu transakciju...

Nemojte da mi se razbežite, slučajno, jer čim vi izađete, oni će da se bace na mene kao šakali! Čudo jedno kako svi galame da vole istinu, a čim zineš da je kažeš udruže se da te spreče! Sreća, moja što se svi oni boje očiju javnosti tj. vaših pogleda... Oni delaju samo u mraku... Kao i sve mračne sile...

BACA KUTIJU U LEVI PORTAL. I NEKO JE TAMO UHVATI

Čekaj bre, s čim ću ja da skinem šminku.

Ne mogu ovakav na ulicu.... Uhapsiće me neko.

IY LEVOG PORTALA ULETI VELIKI PAKET VLAŽNIH BEBEĆIH MARAMICA.

Hvala ti, srce si, na sve misliš!

publici, skidajući šminku.

Izgledam kao sam, a?! Eeee, to je iluzija!

Džaba ja pokušavam da razbijem vašu iluziju o teatru

Vi svejedno gajite iluziju, da sam ja sam.

Navikli na iluzije...Usamljen jesam, ali nisam sam. Nažalost!Daleko od toga!

Istina, Daca upravo odlazi (ćao srce!) pošto žuri na prevoz.

A DIŠICA... I dVELIKI TATA se negde izgubio.

Možda je otišao da zove pravnicu, da mi otkuca otkaz?

Ili još gore, da zove policiju...                            

Ne verujem.

TON AKO MOŽE UKLJUČI EHO NA PECALJKU

Ma zvao bi taj ludnicu, samo kad bi smeo!

Ali ne sme - odveli bi njega.

TON ISKLJUČI EHO

Budimo realni: svaki normalan psihijatar, ma koliko oni ličili na svoje pacijente, pokupio bi upravnika pozorišta koji traži hapšenje glumca samo zato što je izašao pred publiku, jel’ tako?! Imao sam ja jednog koji mi je na seansama pričao kako je kao mali sanjario o tome da bude glumac.

Čuveni đak čuvene psiho-škole, a ja ga plaćam da mi ispoveda svoje snove!

Ček, bre Mile, ko je ovde lud!?

Jednog dana izađem i vratim se u normalan život!

Shvati da se izlanuo, pa se vadi.

Nisam se ja stvano lečio, to je onda bilo u modi... da se malo apstinira od pića... Onaj geštalt mi dao nešto što me bacilo na malo drukčiju apstinenciju (impotenciju), došlo mi da ga ubijem.

Ubrza

No, dobro, to nema veze. Da se vratim na dišu!

Davno bi taj meni zatvorio zavesu, samo da mu zavesa radi!

Al’ ne radi, kao što ne radi bojler, ni vodokotlić, NIZVUČNICI ni PROTIV POŽARNI APARAT (vatrogascu) JEL TAKO DEBELI?!...

IZ LEVOG PORTALA VATROGASAC MU BACI NEŠTO I NE POGODI GA.

U svakom slučaju dileja se neznano kuda zagubio...

Zovemo ga dileja, od milja... ali ja.... nisam sam.

Vama se to samo čini jer nikoga osim mene ne vidite.

Ipak, svi su oni tu negde... Ovde u portalu je naš, HOROR STAR MISTER SUFLER...

Pa onda ovde DŽONJA naš debeli vatrogasac KOJI ME MALOPRE PROMAŠIO. NJEGA sam u razgovoru sa Dacom nazvao gelipterom. IZVINI. NISI gelipter nego šmokljan! Svi čekaju da se ja približim tajanstvenim mrakovima pa da me izvuku sa scene.

Doduše...Tamo u kabini je naš elekrtričar Đole koji je na mojoj strani.

Dovikuje ka kabini

Đoko, lidere! Molim jedan aplauz za Đoku. Oleole! Mogu da ti puše Đokice!

U poverenju

Ali se zato u drugoj kabini znoji dišin novopečeni teča jer ne zna kako da pomogne svom milom nećaku... davaocu miraza...

Ima sigruno i nekoliko kolega, ovde iza zavese gde se nalaze kontrolne rupe kroz koje uvek vire ....

Jesu li se smilovali kritičari da ih pogledaju...

Ide pored zadnje zavese i udari po njoj iznenada. Čuje se jauk...

Eto, šta sam vam rekao!

Što je najčudnije, svi su oni u nekoj panici. Svi se ponašaju kao da ja sada i ovde pravim neki neviđeni skandal!

Skida stomak.

U zemlji gde POSTOJI PRAVNA, POLICIJSKA DRUMSKA I DRAMSKA MAFIJA ništa nije skandal! Skandal ovde nije moguć!

 

Kad bi sutra i izašla u novinama vest kako je neki ludi glumac odbio da ne igra predstavu, ko bi tu vest primetio među izveštajima o tome kakve je gaće folk zvezda nosila na RAZVODU sa tajkunom? Među spiskovima novih propisa i novih poreza...

Niko nas ne bi primetio, kao da ne postojimo.

Kao da se večeras ovde ništa i ne događa.

Zamisli se.

U stvari - možda mi i ne postojimo?

Možda je sve ovo puki privid.

Možda se nama samo čini da smo živi?

Razgleda scenu. Pauza.

MA IMAMO MI VEČERAS SREĆE što nema dekoratera!

Jer oni bi me BACILI U FERZENK sve sa ovo malo dekora...

Nego, nema promena u ovom adaptiranom Šekspiru,   

pa su zbrisali kud-koji, još pre početka...

Inače, njih je najteže dovući na binu, pošto večno kockaju u

dekoraterskoj sobi. Kako uz ‘ladno, tako i uz toplo pivo.

Jedini ja ostavljam ful kečeva i silazim da odgudim svoj

mali doprinos umetnosti. Oni jok, bato moj! ŠTO BI?

BOLE IH ĐOKA!!!

SVETLO SE UGASI JER SE ĐOKA NALJUTIO OSTANE SAMO MALI ŠTIMUNG

U MRAKU ČUJEMO

NEEE! NEMOJ ĐOKO, BRATE! OPROSTI... ĐOKOOOO

SVETLO SE UPALI I VIDIMO KAKO NEKO BEŽI SA SCENE (INSPICIJENT)

 

Đoki IZVINI BRATE, NEĆU NIKAD VIŠE, PRESEKO SI ME...

Ovaaaj... radnici... Misim dekorateri su radnici...

a radnika se još uvek svi boje.

Bez obzira na to što je diktatura proletarijata, i sav taj njihov poredak puk’o ko zvečka. Njih se ipak, još uvek, svi boje. Nas umetnike niko ne zarezuje. Mi smo siroti, bezopasni intelektualci.

Nema više “poštenih intelektualaca” samo - siromašnih!

nekome iz trećeg reda

Šta se smeješ?

Smešno ti, što ja kažem da su glumci intelektualci, a?

Ti si čuo “glupi glumac”, i veruješ - je li? 

Ama, ja bre, znam napamet više literature nego što je tvoja ukupna životna lektira! Dobro, neću da se svađam s tobom, vidim da si jači! Alo.... Pametniji popušta...

Saveznički

Ama, dokle ćemo mi pametniji da popuštamo, burazeru!

Zato nam ovako i ide!

Setio se nečega. Pompezno

Dajem celu svoju sledeću platu onome ko pogodi zašto ovaj

DETALJ stoji baš ovde!

podigne tepih ispod koga je nacrtan neki oblik, kredom.

Ajde, da vas čujem, dame i gospodo!

Zašto DETALJ stoji baš ovde, a ne na primer, tamo ili tamo? Lud scenograf? E nije, nego zato što su ovde trule daske!  Može da se propadne u ferzenk...Natrule su daske koje život znače...a mi nemamo lovu da ih promenimo...

Pa je tepih stavljen kao upozorenje umetnicima da zaobilaze trulo mesto. Nećemo valjda finansirati još i povrede na radu. Kad nema para ni za plate!

TON Odnekud ispotiha zvoni MOBILNI TELEFON. Uporno. DUGO

On zastane. Osluškuje...

Jel’ to nekog od vas neodložno i hitno traže, poštovana publiko? Što se ne isključite, zaboga, pa došli ste u kulturnu instituciju! Kako vas, bre nije stid! Tri puta ste upozoreni pred početak.

Ko je taj prostak, majku mu!?

Istina, ovo nije predstava, ali ja govorim!

Ćutim 5 godina, a kad sam se odvažio - ti zvoniš!

Boli tebe uvo što sam u pola rečenice... u sred emocije!

Ja ovde dovodim svoju egzistenciju i svoj posao u pitanje samo da bih vama otvorio oči, a ti zvoniš, barabo! Ja iznosim pred vas                 svoju dušu i svoju džigericu, a ti si zaboravio da se isključiš,

prostačino! Ja demistifikujem svoju umetnost a ti... Ja ću bre sutra da ostanem bez leba jer sam tebi rekao istinu a ti...

Ja bre ovde vršim javno samoubistvo u samoodbrani....

Ćuti ko zaliven! Neće da se javi...

Nekoj finoj dami iz prvog reda, dok mobilni i dalje zvoni

Jel’ vidite, gospođo, kakav smo mi narod?

stane i sluša kako i dalje zvoni onaj mobilni

Oli se javiti, života ti, pa da nastavim?!

Čeka. Čuje se zvonjava i dalje. On se malo zbuni.

shvatio je da yvoni iz stomaka, pa ga izbacuje u DESNI PORTAL

IZ DESNOG PORTALA BACE MU STOMAK PRAVO U RUKE

Ovaj....izgleda DA NEKO ZVONI PRENATALNO

rađaju se sa mobilnim telefonom... OVE NOVE GENERACJE

ČUDO JEDNO, JEL VIDITE.... *IMPROVIZUJE KOLIKO MORA

Odnekud, iz STOMAKA vadi svoj mobilni, okreće publici leđa i sikće.

Jes’ ti normalna bre, da me zoveš u pola predstave!

Radim, bre ženo, radim!

Šta radim? Jedem govna!

Moja supruga... Malo je ljubomorna, pa me proverava.

Oprostite, molim vas.

Kakav blam.

Doobro, jesam kreten, priznajem.

Nisam jedini, ali sam jedini koji priznaje!

Bože... strašno...

Jako se rastuži, iskreno. Potpuno je slomljen.

Kad bih sad mogao da propadnem u ferzenk od stida i srama ja bih sa zadovoljstvom propao, verujte mi!

Stvarno sam poslednji bednik!

Postao sam kusur od čoveka!

U šta sam se pretvorio...

Uostalom, nisam kriv! Kriv je bivši režim! Kriva je diktatura!

On je mene, kao i sve vas učinio bednicima! Mislim diktator! Jer ja sam toliko beznadežna sirotinja, pa nisam smeo da ga ostavim u garderobi... Mislim aparat!

Rekao sam već, da se ovde sve krade... 

Ponovo besan

On je lopove napravio! On je inspirator!

Neki dan su nam odšrafili radijator iz garderobe.

U Narodnom odneli klozetske šolje sa petog sprata.

Oće da seru kod svoje kuće a ne u kulkturnoj ustanovi!

Ono jes’ kraduckalo se i ranije, pomalo...  bez blagoslova. Ali - On je blagoslovio! Šta umro!? Šta umro!? Ko da je to dovoljno što je odapeo! Uostalom, namerno je capnuo, iz inata, samo da ne mogu da ga obese, kao onog... ma onog drugog pfuj! Pi, ne mogu da se setim

kako se zvao!? Onaj, bre brko što su ga NA BAJRAM obesili pred kamerama i mobilnim telefonima...

Pauza

Mobilni... Đavolja rabota, taj aparatić...

Prevrće mobilni. Sada se izvlači. Laže, mada smo lepo videli da mu je

mobilni bio namerno zapakovan tamo gde je bio. Na podvezici npr.

Nisam smeo da ga ostavim, još ga nisam ni otplatio...

MISLIO SAM DA VELIKOM BRATU RADI BAREM OMETAČ!

Prevrt’o sam ga i okreto, ko majka Stojanovu ruku i zamalo daga sakrijem, kad sam začuo onu buku iz bifea.

Izgubio sam nerve, kad sam čuo kako vam onaj junak i manijak besramno laže preko mikrofona i...

... dalje sve znate... sve ostalo ste videli...

Rastavlja mobilni      

Ja ću da se razvedem zbog ovoga, časna reč!

Pa nisam ja kupio mobilni da me ona proverava svaki čas, nego zbog posla! Oženjen sam ženskim Otelom!

Prava sam Dezdemona!

Tek sada je shvatio kao zapravo apsurdno izgleda. Rezignirano:

Dođe mi da se ubijem... Boga mi.

Zagleda se u “opasno mesto” Pauza.

Da skočim u ferzenk i nek’ ide život!

Nek’ me pojedu pacovi, ništa bolje nisam ni zaslužio!

Zbogom!

Skoči na “zabranjeno mesto” ali NE PROPADNE

OFF SE ČUJE JAK GROHOTAN MUŠKI SMEH

IZ LEVOG PORTALA IYLETI VELIKI NADUVAN I NEZAVAZAN BALON I PRDI

Šta je sad?

Zabezeknut. Ukapirao je nešto... Ne može da veruje. Plače mu se...

Da li je moguće?

Recite mi, molim vas, da li je moguće da nas ovako zajebavaju? Jel’ moguće da već mesec dana u svim predstavama zaobilazimo ovo usrano mesto i menjamo mizanscen, odkad nas je bine majstor ozbiljno upozorio da su ovde istrulile daske? Znate kako je preksinoć koleginica, kao Gospođa ministarka, dočekala Ninkovića:

Zaleti se pravo, pa kao balerina naglo preskoči “opasno mesto”.

“Pa, gde ste vi, zaboga, gospodine savetniče!”

Kao leteća krava!

Opet ga ometa neko iz levog portala. Besno:

Šta ti sad ‘oćeš, Ranka? Jesi i ti znala? A?

Kostim?

I ti žuriš kući?

Što, da te ne čeka kogod?

Kakva bre, slava, znam da nisi krštena!

Kud žuriš, kad svi znamo da nemaš ni kučeta ni mačeta!

Moraš da nahraniš ribice je li?

Ili si našla nekog da ti na’rani ribu?

Odjednom meko, mada se nije šalio. Uplašio se, u stvari

Šta se ljutiš, šali se tvoj Mile Uskok!

Ej, zbog direktora nisam prekinuo, a zbog tebe da prekidam!

Ama, ne mogu da izađem, vi’š da su postavili zasede!

A? Ovde da se skidam? Pred ljudima?!

Ti nisi normalna!

Sa poda uzme trudnički stomak i gađa Ranku

 Ostavi me na miru, gađaću te stomakom, života mi!

Publici       Promašio sam...

Ranka Petrović, muška garderoberka.I ona hita toplom domu svom...

Ponovo Ranki, bacajući joj smotanu “sisu”

Dobro, dobro, dobro! U redu, shvatio sam...

Publici       Da li bi vam smetalo da se časom presvučem, Ranka insistira...

Žuri! Ne bi vam smetalo?

Garderoberki

Okej! Daću ti, ako mi prineseš moju odeću!

Ne mogu valjda u gaćama da pričam s narodom!

Imam još par stvari da kažem, pa brišem i ja...

Požuri...

Publici      Ovaj... one su malo ljute jer kad se predstava ne odigra, onda ne dobiju varijabilu, pa ispada da su badava dolazile...

Poverljivo

Ranka je još i šašava malčice. Samo Malo...

Toliko da može da ode, zaključa moje odelo i ostavi me...

Pa kako posle da idem kući ovakav? Kod moje Otele...

Jes’ malo blesava Ranka, ali inače me voli.

Ja sam flit za šminkerke i garderoberke... i čistačice

Uopšte za ženski svet... žene su tolerantnije, mekše...

S muškim svetom nekako ne umem...

Ja čim osetim dlakave muuške grudi, iznerviram se.

Ne volim ni dlakave ribe, a kamoli somove!

Imitira KABARE

Ne volim maljave, ne volim kaljave,

kao ni ćelave TESTOSTERONCE

 

Ne volim japije, što jure tapije

U stvari kupiš ih za svake novce

 

Ne volim somove, što prave lomove

Ne volim nikakve TESTOSTERONCE

 

Ja volim damice, ćerke i mamice

Samo nek jedro je - svejedno je.

 

One su nežnije i tolerantnije

mnogo su ljupkije....

Iz LEVOG poratala BESNO izleti kesa sa njegovim stvarima i lupi o pod.

Ops!! Izgleda da mi je i kod Ranke malo opao rejtiing...

Znači - da se presvlačim?

Nemam izbora...

Pošto, ako izađem, ovi će da me zgrabe...

Okej! Kad već razbijamo iluzije...

Presvlači se

Ja sam, u suštini stidljiv čovek....

Ne znam kako se to neki hladno skinu goli golcati na sceni...

K’o ona mala nekidan... Nisam još sti’go da odgledam. Kažu da joj je ribica stilizovana sa strana, pa izgleda kao Hitlerovi brkovi...

Pokazuje brke    Ovako...

Mada... drugo je unutar projekta... tu ja nisam ja, nego sam lik... DA SE NAŠO NEKO PAMETAN I DAO MI DA IGRAM

KAZANOVU, DONŽUANA, KORIOLANA...

možda bih se i ja skinuo go-golcat kao, Laza Ristovski i Tika Stanić...

Mislim, šta meni fali?! Imam sve potrebne organe koji se od jednog muškarca očekuju...

I ne samo to, nego oni imaju i potreban izgled...

Kažem, iz lika bih još možda nekako i mogao da se razgaćim, kad bi motiv bio dovoljno jak.

Ili motiv... ili honorar...

Što je takođe dobar motiv. Zapravo, najbolji!

Mislim - honorar. Lova, kao motiv.

Ako je honorar dobar, onda je i motiv dobar, zar nije?

Ali ovako privatno, ja kao ja.... pod sopstvenim imenom i prezimenom... Onako, ko što kažu da je bivši ministar smaknuo gaće i sevnuo dupetom, pod svojim ličnim identitetom.

To ne bih mogao! Nikad!

Jer ja, kad se skinem... ja onda moram nešto da uradim...

sa tom svojom golotinjom, jel’? Neku logičnu sledeću radnju, jel’ tako?Il’ da se iztuširam il' da.... izvinite... radim ono drugo...Pa ono što se, takođe radi u gologuzom stanju.

RANKA BRE, DODŽI VAMO DA DEMONSTRIRAMO!

Spakovao je kostim i baca ga u portal. Garderoberki.

Evo ti kostim! Jeb’o te kostim! Trči kući!

Vidi nekog u tonskoj kabini

O, eno je glava od koje smrdi riba ponovo kod teče!

Publici       Nisu ništa pametnije smislili nego da me pokriju muzikom!

Jedino što teča još nije naučio da pouključuje sve mašine...

Dok on nauči, ja ću da svršim!

Dovikuje upravniku.

Ostao sam ljudima dužan priču o vašem fajtu, upravniče!

O toj podeli koju ste istakli oko koje je izbila tuča između vas i kolege Otela.

publici, dok završava oblačenje i traži čarape:

Gospodo, da požurimo! Počinje trka sa tečom!

Dakle! Komad koji treba da igramo zove se, ako sam dobro zapamtio: PREDLOG ZA RACIONALIZACIJU RADA TEATRA U SVETLU BUDUĆEG ZOPA. ZAKONA O POZORIŠTU

To je jedan komad koji je napisao, odnosno osmislio i izdiktirao sekretarici, naš gazda VOLJEN VAZDA.

Tragična farsa koju treba da igramo naredne 4 godine.

Komad u kome ne možeš da odbiješ ulogu!

Kao što ne možeš da odbiješ ulogu koju ti dodeli život.

Koju ti dodeli Bog. U ovom slučaju diša je postao bog!

On je nas izvođače, nas umetnike, nas direktne proizvođače umetničkog doživljaja, na oglasnoj tabli, na mestu gde inače kači podele za nove projekte - izdelio u četiri grupe.

Nije našao čarape. U portal.

Ej, Ranka, bre gde su mi čarape? Ranka čarapanka!

Publici       Pobeže... Moraću da idem bos... Jel' pada nešto?

Obuva cipele na bose noge.

 ‘De sam ono stao? E, da!

U prvu grupu stavio je malobrojne srećnike i prijatelje nekog važnog, ili nekog opasnog, koji su naravno neophodni za dalji rad teatra i za dalji razvoj nacionalne kulture!.Koja mora da se denacionalizuje i utopi se u svetsku! Odnosno, da se privatizuje! Da se izvrši denacionalizacija i privatizacija svega! Kako fabrika i rudnika, tako i kulture!Pošto nas neće da kupe NI RUMUNI, nismo profitabilni! Onda se nekolicini odabranih nudi 4-godišnji ugovor o radu.

Sa svim beneficijama koje pravo na rad nudi slobodnom građaninu.

Oslušne...    Teča me, izgleda snima!? Čoveče, provalio je tehniku!

Dovikuje     Snimaj! Snimaj SNIMALI TI SARANU, dabogda!

Bio sam ja i na njihovoj crnoj listi, pa mogu i na vašoj!

Nastavlja, publici:

U drugu je turio sitnu boraniju kojoj nudi ugovor po projetku.

Za honorare kojima ne mo’š da kupiš toalet papir.

Nema potrebe da šipčiš do prodavnice, možeš odma’ da se ubrišeš ugovorom! Čim se usereš od sreće što te udostojio poziva. Jer tebi treba da je čast što igraš na daskama koje život znače,

Dovikuje     Zašto, jebiga, MINISTRU ZA BEDU I SIROTINJU nije čast da bude

MINISTAR zašto on ne radi džabe?

Nego meni treba da je čast i da rintam ZA OBEĆANJA!?

Normalno, publici

Dakle u toj drugoj grupi su oni koje glavni junaci ubijaju u prvom činu, mi koji stojimo i ćutimo, u drugom planu. Iza zvezda koje umno besede.

Zaključuje:   Svi mi koji igramo narod i koji jesmo narod!

 

U trećoj su veterani, koji na ovaj ili onaj način, ispunjavaju uslove za panziju. Ili imaju godine, ili staž, ili su, daleko bilo, imali moždani ili srčani udar... ili neki politički udar..

Bilo šta s čim se može u prevremenu...

 

A u četvrtu je bacio nedodirljive, nikom potrebne. One koje je prethodni

mračni režim učinio suvišnima, mentalnim invalidima,  pa ih posle izdržavao, kao što je izdržavao gomile parazita.

Jer novi režim će da izdržava samo birane parazite!

Ne može više svako da bude parazit. Samo odabrani.

Nema više malih parazita i picajzli. Samo velikih!

Sića iz četvrte grupe ide pravo na ulicu.

On d strit! Baj d fit on d strit!

Nek te izdržava ko te pravio, što da te država izdržava?!

Ona će da te zovne kad joj zatrebaš da je braniš.

Da pogineš za nju! Da joj rađaš natalitet!

Zvaće te na izbore da biraš između ZLA I GOREG

 

Svoje ime sam pročitao u drugoj grupi.

Nisam se ničem boljem ni nadao.

Nisam ja nikada bio miljenik sudbine...

sklapa mobilni

Samo što više ne dolazi u obzir da se razvodim, jer neću imati šta da žderem! To što sam ja postao, zove se slobodan umetnik. Slobodan od posla, od love, od klope slobodan...

Slobodan k’o Slobodan!

Uprkos svemu, pristao sam da uskočim u Dezdemonu, jer ne mogu da biram.. ni da se šokiram... Ali Otelo se šokirao! On je sebe očekivao u prvoj grupi. Kad se tamo nije našao, računao je na daktilografski propust. Svestan je on da ima 64 godine, mada priznaje samo 49. Odlepio je kad su mu pokazali njegovo prezime u trećoj grupi. Za odstrel.

Popizdio je što ne može da vrati, dodeljenu mu rolu.

Čovek nije navikao na udarce sudbine... Jer je duboko uveren da je besmrtnik. Već je bio našminkan u crnca i upravo je savladavao svoj standardni

peti pred-predstavni vinjak, kad su mu uvalili istinu pod nos, kao vruć krompirić. Kako je urliknuo! (Urelikne, pa objasni, hladno) On je BOEM S DIJAGNOZOM...

U gejziru sopstvenog adrenalina bljuvao je vatru toliko da se dimilo i čulo sve do direktorove kancelarije.

Imitira kolegu, besnog

“Jesam ja, za ovo, kisnuo u šetnjama?

Jesam ja, zbog ovoga, pio suzavac?

Ovo mi je “hvala “ što sam mu bio besplatna konferansa na

mitinzima idemonstracijama! Dok su drugi naplaćivali!

To mi je hvala što sam bio idealista!”

Objašnjava   Naime, on i gospodin diša su bili u koaliciji, dok se ista nije raspala... (Odnosno - do juče.)

Naš hrabri gazda je pokušao da se evakuiše kroz službeni PROZOR, ali su ga sprečili i dovukli u bife. Tako je došlo do konflikta zbog koga je otkazana večerašnja predstava.

To je gola istina, a bolest je gola laž! Niko nije bolestan! Svi smo mi bolesni! Pacijenti!

Oslušne      Čujete li ovo pucketanje?

Ono znači da je teča najzad ukapirao kako se uključuje naš novi CD plejer i da će uskoro da nas preplave talasi muzike.

Dovikuje ka tonskoj kabini

Kasno Janko na Kosovo stiže! Sve sam rekao! Sad svirajte koliko vam volja!

Publici       Do viđenja, poštovana publiko!

Gledajte me u nekoj drugoj predstavi, u nekom drugom teatru, kad se neko drugi razboli! JUHUUU!

KAO LAKA KONJICA KRENE U LEVI PORTAL ODAKLE GA VRATI UDARAC

Šta se biješ, debeli. Lako je tako iz mraka.

publici

Evo videli ste! Ma, znate šta! Vama će sutra da vrate pare na blagajni, a vi bi mene mogli malo da častite što sam vas zabavljao! Ja sam, zbog vas, sutra dobio otkaz!

KAD SIĐE U SALU PALI SVETLO U SALI

Budite realni, radio sam čitavo veče...

Nema veze što sam govorio istinu, vama je bilo smešno.

Istina je uvek najsmešnija.

Slatko ste se cerekali! Moram i ja da večeram, živ sam čovek...

I glumac je homo sapiens! Slobodno, slobodno primam i sitniš!

Dobro, bre, niste videli Otela, ali ste zato videli komediju:

Kako je glumac postao prosjak!

Uživali ste u farsi: Kako nestaje pozorište.

Šta je? Ni ti nemaš ni za kiflu? Da nisi dr nauka, života ti?

U redu, evo ti za kiflu... evo i tebi za bonbonu...

Meni ništa ne treba, ja imam svoju umetnost...

MA KOJIH SOMIĆA EVRIĆA? LAŽNJAK BURAZERU.

KAO I SVE U TEATRU.

Cepa lažnu lovu  Kao i u životu, jebi ga.

ĐOLE GASI SVETLO NA SCENI.

Dovikuje Đoletu, električaru

Ej, Đole, izvini burazeru, nisam snimio onaj spot.

Platiću ti od prve love. Bio si sjajan!

SVETLO se gasi na rez i potpuno!

OFF MUZIKA, glasno ali kasno.

PREKO MUZIKE SLUČAJNO SE ČUJE OVAKAV RAZGOVOR

BLAGAJNICA - Direktore, direktore, saće dizađe publika, jel da vraćam pare?

DIŠA - Kake pare, bre! Ko im je kriv što nisu izašli na vreme.

 

 

KRAJ