U osamdeset devetoj
godini umrla je Jovanka Broz. Sada se raspravlja
o tome da li je uopšte imala zdravstveno
osiguranje i ko će da plati njen višednevni
boravak i skup tretman na intenzivnoj nezi.
Kad se tako pogleda, onda ovi
skupoceni uvozni aparati za besmisleno odlaganje
sudnjeg časa, zapravo koriste samo fabrikantima,
dilerima i možda onima koji na njima zarađuju
platu. Pacijentima ne! To smo mogli odavno
shvatiti iz filma Koma, al šta nam vredi što smo
shvatili kad se biznis medicina širi kao i svaki
drugi kancer...
Nekadašnja prva
drugarica bivše SFRJ napustila je život, kažu,
zaboravljena, izmaltretirana, provevši poslednje
decenije u bedi. Nije dobijala penziju, jer
navodno Tito nije ni primao platu. Iselili su je
iz Belog dvora u neku kućicu na Dedinju.
Poslednjih desetak godina nije imala ni grejanje
ni tople vode, kvarove po kući niko nije
popravljao, a u pismu kojim joj je neki general
ukinuo grejanje, poslao joj je tople pozdrave,
da se ne ohladi, valjda?! Pre par godina čak su
joj provalili u kuću, izvalili 8 vrata iz
štokova a da policija ni danas ne objavljuje ko
i zašto je to učinio. Ispada da je stradala po
starom mafijaškom principu - zato što je previše
znala. Navodno je znala koje su to sile
Jugoslaviju pojele na ex. Pa to znaju svi sa IQ
iznad 90, al šta vredi kad je Juga požderana?
Neće je povratiti. Već je svarena. I prosrana.
Znala je drugarica
Jovanka i da je Dolanc bio član hitlerjungena.
Ja nisam znala, ali videlo se. Davno smo ga
sreli u ul. I Milutinovića (koja je posle data
nekoj princezi) sa 4 telohranitelja. Spopadoše
me ladni žmarci. Izgledao je isto kao Al Kapone
sa pratnjom iz filmova o prohibiciji... mada Al
nije bio hitlerjungen a Stane nije bio antialkos...
(Ipak, ovo objašnjava zašto mladi
radije traže uzore među krimosima i ratnicima
nego među političarima i funkcionerima. Setimo
se samo ko je vladao Srbijom kad su Arkan i
Kristijan bili idoli navijača.)
Sad su se mnogi
dosetili da je bilo nepravedno takvo ponašanje
prema bespomoćnoj drugarici starici. Kao da to
nije uobičajen odnos prema starcima u ovoj
zemlji! Tihi lapot. Uhvati, dedo, kokošku! - što
reče Zoki Radmilović.
Sada će pravednici
napravdu lako ispraviti tako što će Jovanki
ispuniti poslednju želju i sahraniti je pored
Tita. To će, ali samo uz put, iskoristiti za
medijsku promociju sebe u časne persone.
Ovo bi, zavisno od
aranžmana, moglo koštati oko 300 000 eu.
Pod uslovom da je
moguće nepravdu nanetu živoj ženi ispraviti
posle njene smrti. Bojim se da to neće da mogne.
Može se doduše bar plaknuti vlastita savest. Ako
neko pere savest, znači da je ipak ima... ali
ako pere o državnom trošku i uz prisustvo
masovnih medija?
Ili ako neki veruju u
zagrobni život pa se boje da će ih tamo sačekati
neki kojima su naneli nepravdu... ili još gore
da ih gore već čekaju nadležni za posthumne
kazne... kao što je pakao.
Pod labavom
pretpostavkom da je pakao posle, a ne pre smrti...
Mnogi se ne čude što je
Drugarica Jovanka tako loše tretirana od drugova
koji su postali gospoda, i u doba Miloševića,
ali se jako čude što se tretman nije promenio
godinama posle demokratizacije 2000-te. Kao da
je demokratija pravednija ili humanija, a
populacija naivnija...
Drugi pak vele da joj
ni Beli dvor nije bio dedovina. Tvrde da 8 vrata
nije malo i da ih nema u malenoj kući, a to čak
nisu ni sva vrata u tom njenom poslednjem
kućerku. Kažu da joj je spavaća soba bila na
spratu, dakle nije baš straćara. Penziju nije
primala a ipak je živela 30 godina. Od čega? -
pitaju brojni penzioneri koji primaju penziju i
umiru od gladi. Misle da je taj tužan kraj samo
dokaz preteće narodne poslovice Ko visoko leti
nisko pada. Ja mislim da je ta nedokazana
poslovica izmišljena za utehu niskopuzećem
narodu. Čak ne ni za utehu, kome je do tešenja
raje? Nego za držanje u strahu i pokornosti.
Svi se izgleda slažu da
je njena biografija jasna i čista, za razliku od
Titove koju danas smatraju kontroverznom. Rođena
u pravoslavnoj srpskoj porodici u ličkom selu,
stasala je u rasnu lepoticu, po merilima svog
vremena u kome su zvezde bile Ava Gardner i
Sofija Loren, a ona im ko seja bliznakinja! Po
nastanku fašističke Nezavisne Države Hrvatske
odlazi u partizane, jer bi je inače ustaše
odvele u Jasenovac. Ako je 1941 imala 17 godina,
teško da je već bila “klasno i politički svesna”,
što je sigurno postala posle, tokom rata. Ali je
odmah bila hrabra, verna i vrlo pouzdana (kao i
većina Ličanki!), pa je zaslužila odlikovanja i
oficirski čin. Kao takvu su je drugovi kasnije
uvrstili u širi izbor drugarica za Titovu
blizinu, pa je uži izbor napravio Tito lično.
Bio je 32 godine stariji od nje. Oko frtalj veka
beše voljena (i omrznuta od šefova kabineta i
slugu koje je kontrolisala i smenjivala) A onda
je, dok je Tito još bio živ, uklonjena iz
javnosti. Zašto tačno, ni danas nije poznato.
Pričalo se tada o Titovoj vezi sa Operetskom
Primadonom... Posle su glavnim akterima smatrani
neki politički saradnici jer je Tito navodno već
bio senilan, u šta je teško poverovati. Zatim su
zavladali mafijaški zakoni i običaji za koje je
njeno znanje bilo preopasno... A onda je došla
demokratija kojoj nije trebalo ni 6 godina da
joj napravi lična dokumenta. Donela je
kapitalizam vraćen u period prvobitne
akumulacije kapitala, što bi rekao drug Marks,
znači doba otimačine... Ko u takva jebena
vremena brine za starice? Više od 3 decenije
provela je drugarica Broz skrivena od javnosti,
živa samo u šapatima svojih saboraca, koji su
polako napuštali ovaj svet.
Imala je doduše čuvenog
advokata koji nije uspeo da pokrene ostavinsku
raspravu protiv države. Dve sestre koje su je
obilazile. Možda malo prijatelja i neprijatelja.
Veliki borci za ljudska prava iz raznih NVO nisu
je smatrali bitnom, isto kao ni vlasti. Ali se
sada svi javljaju sa svojim mišljenjem i
navodnom nekom tugom. Jer se njenim tužnim
krajem mogu patetično popuniti silni minuti
nepopunjeni reklamama, na raznim televizijama i
prazni prostori po štampanim medijima. Da nije
malo lešinarski? Sad odjednom mnogi znaju mnogo
i imaju šta da kažu o njoj i njenoj sudbini.
Potčinjeni tvrde da je bila stroga i zahtevala
gvozdenu disciplinu, što nije čudno jer je to
bilo doba discipline, a sećam se i tadašnje
priče da je Jovanka pravi šef Titovog
obezbeđenja i da je sjajan strelac. Analitičari
i ini poznavaoci svega i svačega, tvrde da je
bila omiljena u narodu, čega se ja npr. ne sećam,
ali mi je dirljivo što o staroj ženi najtoplije
priča pisac i glumac Žarko Jokanović koji je o
njoj napisao i knjigu (koju ću kupiti). Čovek
poznat po dečijoj rečenici “Čiko, jel sav ovaj
lebac tvoj?” iz filma Užička republika. I kao
suprug Milice Milše, kćeri poznatog pisca.
U čiji stan, otvoren za
žurke, rado dolaze mnoge javne ličnosti.
Među ostalima i prva
dama sa naših prostora koja se udala za lika 32
godine mlađeg od sebe, čijom su se bračnom
srećom bavili svi mediji sve do Jovankine smrti.
Lično pozdravljam događaj i navijam da presedan
postane pravilo, ali mi je smešna gospođina
izjava da joj sve žene zavide jer takvog muža
žele i devojke od 20 a tek devojke od 62 g.
Tvrdnja je nastavak sveopšte laži da sve cure
žele muža i sanjaju belu venčanicu. Nisam valjda
jedina koju su uhvatili na dete u 34-oj godini i
5-om mesecu trudnoće? Ubeđivalo me 6 satiričarki.
Jedva su smislile 3 zdrava argumenta. 1 - ako se
ne udaš, nećeš moći ni da se razvedeš. 2 - ako
nemaš muža, ne možeš imati ni ljubavnika. Trećeg
razloga ne mogu da se setim ni 28 godina od
venčanja i isto toliko od razvoda. Da je traženo
još i da obučem venčanicu sigurno bih rodila
vanbračno i ne znam da li bih ukazala na
saučesnika. Zašto pederi imaju pravo na
opredelenje a solisti nemaju, o bratijo
demokratijo?!
Uprkos predrasudi
postoje i žene solisti. Neparne žene. Zašto bi
svi sisari bili poligami kao lavovi i majmuni,
solisti kao medvedice i tigrice, čoporski
ustrojeni kao slonovi i šakali, a samo je tupi
homo sapijens postao monogam i paran? Kao ptice!
Jesmo mi postali od majmuna ili od ptica?
Doduše u
staroslavenskoj mitologiji pramajka Mater Slava
jeste ptica, ali nismo svi Stari Sloveni. Ima
nas malo mlađih... Druga je floskula da su
svi zavidljivi. Ne. Ima koga boli đoka.
Dakle, pozdravljam što
se tetka udala za dečka, ako su to oboje želeli,
ali bi mi malo prijalo da me ne spopadaju preko
medija svim delićima njihove intime. Ni bilo
čije intime. Nismo svi voajeri uprkos tome što
Pinkovci tvrde da je Farma najgledanija.
Prema medijskom planu
najvažnije je na Balkanu da se shvati i prihvati
da svaka luda mora da se uda! Dal za dedu
diktatora il za dete muzičara nije bitno i ne
mora da odluči hitno, al mora ko svaka Fata da
postane falokrata... jer i ako je komarac, bar
je muškarac!
Nasuprot tome moj tata
je pričao da je i Titova tašta smatrala da je
Jovanka mogla bolje da se uda. I eto, ni frtalj
veka posle ispostavilo se da je bila u pravu. Ko
zna je li mogla bolje, ali gore jeste sigurno.
Jer uvek može gore...
Hajde da još malo
ćaskamo o raznim babama i da zabavljamo millione
nezaposlenih! Tek toliko da ne polude i ne
potamane nas..
Za novinare je danas
najvažnije da imaju smisao za nebitno. Voditelj
može imati sve moguće šprahfelere ali mora imati
smisao za nebitno. Da ne bi uzbunjivao javnost.
Ako svi mediji tako i toliko mnogo bruje i
naklapaju o nebitnom, znači da ne sme da se
zucne o bitnom. Jer sve je dobro u najboljem od
svetova (Volter).
Oslobođeni smo... od
svakog dostojanstva.
Pre par dana, na putu
ka pijaci, videla sam neliftingovanu babu, koja
ne ljubi plotnu i ne pere kosu ali nosi burmu!
Kopa po kontejneru i baca po travnjaku sve što
joj ne treba, a to je 98% đubreta. Znajući da će
do sledećeg dolaska đubretara košava i kerovi
lutalice razvući kese po celom kraju, i zelenim
površinama koje nisu ni u nadležnosti Čistoće,
nego Zelenila, koje će stići tek na proleće...
Obrecnem se na
sekundarno-sirovinku: - “Pobogu, zašto bacate to đubre
na sve strane, ko će sve to počistiti?”
- “Počisti ti kad si vredna,
prokleta da si, kučko jedna” zaurla babac u
rimovanom stihu. Iz čega zaključim da možda nije
baš gladna, nego možda luda. Premda nema neke
velike razlike između uličnog lutanja gladnih i
poludelih... Pogledajte koliko neizlečenih luta
sokacima...
Sećam se kad mi je
1990. došla u goste jedna starija rođaka
jecajući da je videla čoveka koji kopa po
kontejneru, kukajući da će biti rata jer su i
pred drugi svetski ljudi tražili hranu po smeću.
I tada je samo bila zabranjena pesma Tužna je
nedelja, optužena da se zbog nje ljudi
samoubijaju, a kao uopšte ne zbog dolazećeg
fašizma.
Da li možemo smatrati
napretkom što pesma Buđav lebac nije zabranjena?
Na osnovu čega se
nadamo da rata sada, kad je kopača smeća sve
više, neće biti? Sada kad je alavi ljudski rod
ponizio čak i moćne životinje kao što je grizli
- pa i oni dolaze da se hrane na đubrištima?
Koliko će potrajati dok celu planetu ne
pretvorimo u deponiju sve ćaskajući o tome kojoj
je babi nanesena nepravda pa je umrla u kasnim
devedesetim a koja se bolje udala u ranim
sedamdesetim svojim godinama?
Da li se mi uopšte
nadamo da nas ova Apsolutna Beda (što znači ne
samo materijalna, nego i moralna i duhovna beda!)
neće ponovo baciti u rat ili se samo nadamo da
će ovaj put pući na nekom drugom delu planete?
Kao što su za vreme bombardovanja neki pričali
da “ ne sme se u XX veku bombardovati EVROPSKA
zemlja”! Što znači da se može rasturiti afrička
ili azijska ili južnoamer...
Ekstremno Humano! |