SMISAO ZA NEBITNO

 

          U osamdeset devetoj godini umrla je Jovanka Broz. Sada se raspravlja o tome da li je uopšte imala zdravstveno osiguranje i ko će da plati njen višednevni boravak i skup tretman na intenzivnoj nezi.

         Kad se tako pogleda, onda ovi skupoceni uvozni aparati za besmisleno odlaganje sudnjeg časa, zapravo koriste samo fabrikantima, dilerima i možda onima koji na njima zarađuju platu. Pacijentima ne! To smo mogli odavno shvatiti iz filma Koma, al šta nam vredi što smo shvatili kad se biznis medicina širi kao i svaki drugi kancer...

          Nekadašnja prva drugarica bivše SFRJ napustila je život, kažu, zaboravljena, izmaltretirana, provevši poslednje decenije u bedi. Nije dobijala penziju, jer navodno Tito nije ni primao platu. Iselili su je iz Belog dvora u neku kućicu na Dedinju. Poslednjih desetak godina nije imala ni grejanje ni tople vode, kvarove po kući niko nije popravljao, a u pismu kojim joj je neki general ukinuo grejanje, poslao joj je tople pozdrave, da se ne ohladi, valjda?! Pre par godina čak su joj provalili u kuću, izvalili 8 vrata iz štokova a da policija ni danas ne objavljuje ko i zašto je to učinio. Ispada da je stradala po starom mafijaškom principu - zato što je previše znala. Navodno je znala koje su to sile Jugoslaviju pojele na ex. Pa to znaju svi sa IQ iznad 90, al šta vredi kad je Juga požderana? Neće je povratiti. Već je svarena. I prosrana.

          Znala je drugarica Jovanka i da je Dolanc bio član hitlerjungena. Ja nisam znala, ali videlo se. Davno smo ga sreli u ul. I Milutinovića (koja je posle data nekoj princezi) sa 4 telohranitelja. Spopadoše me ladni žmarci. Izgledao je isto kao Al Kapone sa pratnjom iz filmova o prohibiciji... mada Al nije bio hitlerjungen a Stane nije bio antialkos...

(Ipak, ovo objašnjava zašto mladi radije traže uzore među krimosima i ratnicima nego među političarima i funkcionerima. Setimo se samo ko je vladao Srbijom kad su Arkan i Kristijan bili idoli navijača.)

          Sad su se mnogi dosetili da je bilo nepravedno takvo ponašanje prema bespomoćnoj drugarici starici. Kao da to nije uobičajen odnos prema starcima u ovoj zemlji! Tihi lapot. Uhvati, dedo, kokošku! - što reče Zoki Radmilović.

          Sada će pravednici napravdu lako ispraviti tako što će Jovanki ispuniti poslednju želju i sahraniti je pored Tita. To će, ali samo uz put, iskoristiti za medijsku promociju sebe u časne persone.

          Ovo bi, zavisno od aranžmana, moglo koštati oko  300 000 eu.

          Pod uslovom da je moguće nepravdu nanetu živoj ženi ispraviti posle njene smrti. Bojim se da to neće da mogne. Može se doduše bar plaknuti vlastita savest. Ako neko pere savest, znači da je ipak ima... ali ako pere o državnom trošku i uz prisustvo masovnih medija?

          Ili ako neki veruju u zagrobni život pa se boje da će ih tamo sačekati neki kojima su naneli nepravdu... ili još gore da ih gore već čekaju nadležni za posthumne kazne... kao što je pakao.

          Pod labavom pretpostavkom da je pakao posle, a ne pre smrti...

          Mnogi se ne čude što je Drugarica Jovanka tako loše tretirana od drugova koji su postali gospoda, i u doba Miloševića, ali se jako čude što se tretman nije promenio godinama posle demokratizacije 2000-te. Kao da je demokratija pravednija ili humanija, a populacija naivnija...

          Drugi pak vele da joj ni Beli dvor nije bio dedovina. Tvrde da 8 vrata nije malo i da ih nema u malenoj kući, a to čak nisu ni sva vrata u tom njenom poslednjem kućerku. Kažu da joj je spavaća soba bila na spratu, dakle nije baš straćara. Penziju nije primala a ipak je živela 30 godina. Od čega? - pitaju brojni penzioneri koji primaju penziju i umiru od gladi. Misle da je taj tužan kraj samo dokaz preteće narodne poslovice Ko visoko leti nisko pada. Ja mislim da je ta nedokazana poslovica izmišljena za utehu niskopuzećem narodu. Čak ne ni za utehu, kome je do tešenja raje? Nego za držanje u strahu i pokornosti.

          Svi se izgleda slažu da je njena biografija jasna i čista, za razliku od Titove koju danas smatraju kontroverznom. Rođena u pravoslavnoj srpskoj porodici u ličkom selu, stasala je u rasnu lepoticu, po merilima svog vremena u kome su zvezde bile Ava Gardner i Sofija Loren, a ona im ko seja bliznakinja! Po nastanku fašističke Nezavisne Države Hrvatske odlazi u partizane, jer bi je inače ustaše odvele u Jasenovac. Ako je 1941 imala 17 godina, teško da je već bila “klasno i politički svesna”, što je sigurno postala posle, tokom rata. Ali je odmah bila hrabra, verna i vrlo pouzdana (kao i većina Ličanki!), pa je zaslužila odlikovanja i oficirski čin. Kao takvu su je drugovi kasnije uvrstili u širi izbor drugarica za Titovu blizinu, pa je uži izbor napravio Tito lično. Bio je 32 godine stariji od nje. Oko frtalj veka beše voljena (i omrznuta od šefova kabineta i slugu koje je kontrolisala i smenjivala) A onda je, dok je Tito još bio živ, uklonjena iz javnosti. Zašto tačno, ni danas nije poznato. Pričalo se tada o Titovoj vezi sa Operetskom Primadonom... Posle su glavnim akterima smatrani neki politički saradnici jer je Tito navodno već bio senilan, u šta je teško poverovati. Zatim su zavladali mafijaški zakoni i običaji za koje je njeno znanje bilo preopasno... A onda je došla demokratija kojoj nije trebalo ni 6 godina da joj napravi lična dokumenta. Donela je kapitalizam vraćen u period prvobitne akumulacije kapitala, što bi rekao drug Marks, znači doba otimačine... Ko u takva jebena vremena brine za starice? Više od 3 decenije provela je drugarica Broz skrivena od javnosti, živa samo u šapatima svojih saboraca, koji su polako napuštali ovaj svet.

          Imala je doduše čuvenog advokata koji nije uspeo da pokrene ostavinsku raspravu protiv države. Dve sestre koje su je obilazile. Možda malo prijatelja i neprijatelja. Veliki borci za ljudska prava iz raznih NVO nisu je smatrali bitnom, isto kao ni vlasti. Ali se sada svi javljaju sa svojim mišljenjem i navodnom nekom tugom. Jer se njenim tužnim krajem mogu patetično popuniti silni minuti nepopunjeni reklamama, na raznim televizijama i prazni prostori po štampanim medijima. Da nije malo lešinarski? Sad odjednom mnogi znaju mnogo i imaju šta da kažu o njoj i njenoj sudbini. Potčinjeni tvrde da je bila stroga i zahtevala gvozdenu disciplinu, što nije čudno jer je to bilo doba discipline, a sećam se i tadašnje priče da je Jovanka pravi šef Titovog obezbeđenja i da je sjajan strelac. Analitičari i ini poznavaoci svega i svačega, tvrde da je bila omiljena u narodu, čega se ja npr. ne sećam, ali mi je dirljivo što o staroj ženi najtoplije priča pisac i glumac Žarko Jokanović koji je o njoj napisao i knjigu (koju ću kupiti). Čovek poznat po dečijoj rečenici “Čiko, jel sav ovaj lebac tvoj?” iz filma Užička republika. I kao suprug Milice Milše, kćeri poznatog pisca.

          U čiji stan, otvoren za žurke, rado dolaze mnoge javne ličnosti.

          Među ostalima i prva dama sa naših prostora koja se udala za lika 32 godine mlađeg od sebe, čijom su se bračnom srećom bavili svi mediji sve do Jovankine smrti. Lično pozdravljam događaj i navijam da presedan postane pravilo, ali mi je smešna gospođina izjava da joj sve žene zavide jer takvog muža žele i devojke od 20 a tek devojke od 62 g. Tvrdnja je nastavak sveopšte laži da sve cure žele muža i sanjaju belu venčanicu. Nisam valjda jedina koju su uhvatili na dete u 34-oj godini i 5-om mesecu trudnoće? Ubeđivalo me 6 satiričarki. Jedva su smislile 3 zdrava argumenta. 1 - ako se ne udaš, nećeš moći ni da se razvedeš. 2 - ako nemaš muža, ne možeš imati ni ljubavnika. Trećeg razloga ne mogu da se setim ni 28 godina od venčanja i isto toliko od razvoda. Da je traženo još i da obučem venčanicu sigurno bih rodila vanbračno i ne znam da li bih ukazala na saučesnika. Zašto pederi imaju pravo na opredelenje a solisti nemaju, o bratijo demokratijo?!

          Uprkos predrasudi postoje i žene solisti. Neparne žene. Zašto bi svi sisari bili poligami kao lavovi i majmuni, solisti kao medvedice i tigrice, čoporski ustrojeni kao slonovi i šakali, a samo je tupi homo sapijens postao monogam i paran? Kao ptice! Jesmo mi postali od majmuna ili od ptica?

          Doduše u staroslavenskoj mitologiji pramajka Mater Slava jeste ptica, ali nismo svi Stari Sloveni. Ima nas malo mlađih...  Druga je floskula da su svi zavidljivi. Ne. Ima koga boli đoka.

          Dakle, pozdravljam što se tetka udala za dečka, ako su to oboje želeli, ali bi mi malo prijalo da me ne spopadaju preko medija svim delićima njihove intime. Ni bilo čije intime. Nismo svi voajeri uprkos tome što Pinkovci tvrde da je Farma najgledanija.

          Prema medijskom planu najvažnije je na Balkanu da se shvati i prihvati da svaka luda mora da se uda! Dal za dedu diktatora il za dete muzičara nije bitno i ne mora da odluči hitno, al mora ko svaka Fata da postane falokrata... jer i ako je komarac, bar je muškarac!

          Nasuprot tome moj tata je pričao da je i Titova tašta smatrala da je Jovanka mogla bolje da se uda. I eto, ni frtalj veka posle ispostavilo se da je bila u pravu. Ko zna je li mogla bolje, ali gore jeste sigurno. Jer uvek može gore...

          Hajde da još malo ćaskamo o raznim babama i da zabavljamo millione nezaposlenih! Tek toliko da ne polude i ne potamane nas..

          Za novinare je danas najvažnije da imaju smisao za nebitno. Voditelj može imati sve moguće šprahfelere ali mora imati smisao za nebitno. Da ne bi uzbunjivao javnost. Ako svi mediji tako i toliko mnogo bruje i naklapaju o nebitnom, znači da ne sme da se zucne o bitnom. Jer sve je dobro u najboljem od svetova (Volter).

          Oslobođeni smo... od svakog dostojanstva.

          Pre par dana, na putu ka pijaci, videla sam neliftingovanu babu, koja ne ljubi plotnu i ne pere kosu ali nosi burmu! Kopa po kontejneru i baca po travnjaku sve što joj ne treba, a to je 98% đubreta. Znajući da će do sledećeg dolaska đubretara košava i kerovi lutalice razvući kese po celom kraju, i zelenim površinama koje nisu ni u nadležnosti Čistoće, nego Zelenila, koje će stići tek na proleće...

Obrecnem se na sekundarno-sirovinku: - “Pobogu, zašto bacate to đubre na sve strane, ko će sve to počistiti?”

- “Počisti ti kad si vredna, prokleta da si, kučko jedna” zaurla babac u rimovanom stihu. Iz čega zaključim da možda nije baš gladna, nego možda luda. Premda nema neke velike razlike između uličnog lutanja gladnih i poludelih... Pogledajte koliko neizlečenih luta sokacima...

          Sećam se kad mi je 1990. došla u goste jedna starija rođaka jecajući da je videla čoveka koji kopa po kontejneru, kukajući da će biti rata jer su i  pred drugi svetski ljudi tražili hranu po smeću. I tada je samo bila zabranjena pesma Tužna je nedelja, optužena da se zbog nje ljudi samoubijaju, a kao uopšte ne zbog dolazećeg fašizma.

          Da li možemo smatrati napretkom što pesma Buđav lebac nije zabranjena?

          Na osnovu čega se nadamo da rata sada, kad je kopača smeća sve više, neće biti? Sada kad je alavi ljudski rod ponizio čak i moćne životinje kao što je grizli - pa i oni dolaze da se hrane na đubrištima? Koliko će potrajati dok celu planetu ne pretvorimo u deponiju sve ćaskajući o tome kojoj je babi nanesena nepravda pa je umrla u kasnim devedesetim a koja se bolje udala u ranim sedamdesetim svojim godinama?

          Da li se mi uopšte nadamo da nas ova Apsolutna Beda (što znači ne samo materijalna, nego i moralna i duhovna beda!) neće ponovo baciti u rat ili se samo nadamo da će ovaj put pući na nekom drugom delu planete? Kao što su za vreme bombardovanja neki pričali da “ ne sme se u XX veku bombardovati EVROPSKA zemlja”! Što znači da se može rasturiti afrička ili azijska ili južnoamer...       

          Ekstremno Humano!

                                                         <<